Obaveze na poslu, kućni poslovi, vođenje na trening, razne aktivnosti... Ponekad nam nedostaje zajedničkog vremena usled užurbanog života, pa se porodice okupljaju za večerom ili provode sa mališanima par slatkih trenutaka prije nego što zaspe.
Stručnjaci imaju jedan trik koji će pomoći zaposlednim i zauzetim roditeljima da izgrade odnos povjerenja sa svojom djecom, pa čak i da ga zadrže kada oni postanu tinejdžeri. Riječ je o pravilu "3 minuta".
Pravilo od tri minuta kaže: svaki put kada niste vidjeli svoju bebu neko vrijeme (bilo da je to nedjelja, cio dan ili pola sata dok kupujete), sjedite, spustite se do nivoa očiju djeteta (ovo je veoma važno), zagrlite ga i pitajte šta se desilo dok ste bili razdvojeni. I slušajte šta god želi da vam kaže najmanje tri minuta. Po pravilu, ovo vrijeme je dovoljno da dijete iznese važne informacije za njega.
Ovo pravilo je posebno važno poštovati kada dolazite po dijete iz vrtića, škole ili kada dolazite sa posla. Najvažnije je da tokom ova tri minuta budete potpuno fokusirani na dijete, pogledajte ga u oči, pokažite mu da ga pažljivo slušate i čujete.
Važno je odmah rezervisati da pravilo od tri minuta uopšte ne znači da je dovoljno sa djetetom provesti samo tri minuta dnevno. To znači da najmanje tri minuta treba da budete maksimalno fokusirani na dijete, njegova osjećanja, iskustva i misli.
Zahvaljujući ovih nekoliko minuta, možete da izgradite odnos povjerenja sa svojim djetetom. Osjetiće da nije zanemareno, a njegov život i sve što se u njemu dešava je od velike važnosti za vas. Proći će godine, dijete će odrasti, odseliti se i (ovo je neizbježno) pričaće vam mnogo manje o sebi. Ali on će uvijek znati da ste tu za njega – roditelj koji je iskreno zainteresovan za njega i, što je najvažnije, čuje ga.
Kada pravilo 3 minuta neće funkcionisati?
Ako ne slušate pažljivo svoje dijete, rizikujete da ne saznate o zaista važnim stvarima koje se dešavaju u njegovom životu. On jednostavno neće imati priliku da vam odmah ispriča o njima, a onda će možda zaboraviti na njih ili odlučiti da to nije važno.
Ako djetetovo brbljanje tretirate kao pozadinsku buku, ono će vremenom odlučiti da ga roditelji ne slušaju ili ne čuju. Ovo definitivno neće doprinijeti formiranju odnosa povjerenja u porodici.
Ako se samo pretvarate da pažljivo slušate dijete, i prikazujete oduševljenje ili interesovanje, ono će vas brzo shvatiti. Djeca se osjećaju važno i jačaju u mišljenju da ni oni, ni njihovi životi nisu od interesovanja za njihove roditelje.
