U liku Luke Kanačkog gledamo ga već četvrtu sezone, a on i dalje uživa u izgradnji lika, novim obrtima i sazrijevanju. Glumac Stevan Piale i u trenucima kada je njegov lik bio za osudu progrlio je publiku neposrednošću i igrom. Životno iskustvo, kako glimačko tako roditeljsko, unio je u svoj lik Kanačkog i već postao zreliji i odlučniji od onih koji su prije njega važili za takve. Iako tokom ljeta nije emitovana serija "Igra sudbine", glumci nijesu imali baš toliko odmora. Projekti, predstave i gostovanja nijesu bili na pauzi kao ni Piale. Sa predstavom "Velika drama" zatvoriće večeras Purgatorije u Tivtu. Na letu do Crne Gore, u avionu, odgovarao je za "Dan".

Od ponedjeljka 28. avgusta na TV Prva počela je četvrta sezona serije Igra sudbine, koju ćemo gledati svakodnevno. Svo ljeto ste nas ostavili u nedoumici zašto ste uhapšeni u poslednjoj sezoni treće sezone. Koji vas je "grijeh "odveo iza rešetaka"?

- Nismo pazili. Tako moja baba kaže kada god napravim neki problem, izgubim nešto ili polomim ona me uvijek pita: "Što nisi pazio?"

Konce pravde u svojim rukama više ne drži Ada Kanački, ko je vaša slamka spasa u nastavku?

- Brat Aleksa. Nekako smo okrenuti jedan drugom i uglavnom "čupamo" jedan drugog. Naravno tu nam je i ostatak porodice da pomogne.

Kakvi nas sve zapleti i raspleti očekuju u novoj sezoni?

- Iskreno ne znam ni ja, stigle su nove epizode ali nisam stigao sve da ih pročitam tako da ću se iznenaditi isto kao i vi.

U kom pravcu se razvija vas lik?

- Lik Luke se razvija tako da postepeno raste i sazrijeva iz epizode u epizodu i iz godine u godinu.

Došlo je do toga da je često staloženiji i donosi zrelije odluke od Alekse što je u početku bilo nepojmljivo.

S obzirom na dugovječnost serije da li vas dinamika snimanja i isti lik zamoraju?

- Ne mogu da kažem da me lik zamara jer konstantno pokušavam da ga osvježim i učinim živim, vjerodostojnim i zanimljivim. Jednostavno volim ovaj posao i nije mi teško da nađem motivaciju.

Isto tako moram da kažem da bih volio da mi se desi i neka nova uloga, eto neka bude filmska.

Vaš lik je izgrađen, konstantan je i prepoznatljiv, ali čini se da se da ga svakodnevno događaji mijenjaju više nego ijedan drugi, da li Luki posuđujete svoje korakterne crte?

- Da, da Luki se možda najviše stvari desilo od samog početka serije, što je meni kao glumcu bilo jako dragocjeno i dalo mi je mogućnost da zajedno sa likom svašta proživim i pokušam na najbolji način to donesem publici.

Imate li vremena za druge glumačke projekte od Igre - u pozorištu, na sinhtonizacijama?

- I dalje igram dobar dio naslova koje sam igrao i prije serije a uspio sam u međuvremenu da spremim i nekoliko novih predstava. Jeste naporno sve uklopiti ali imam privilegiju da radim posao koji volim pa mi sve to mnogo lakše pada. Inače, na ova pitanja odgovaram u avionu koji leti za Tivat u kojem ćemo danas igrati "Veliku dramu".

Neporcjenljivo iskustvo koje ste stekli kroz sve ove sezone serije da li je iskristalisalo vaš glumački izbor, da li ste došli u situaciju da možete da birate uloge?

- Iskustvo je stvarno neprocjenljivo i definitivno je najveća škola koju sam prošao u životu. Tek sad vidim koliko prije ove serije nisam bio spreman. Što se uloga tiče, došao sam u situaciju da mogu da biram i da definitivno znam šta neću. Svakako mi je plan da napravim nešto svoje kada mi obaveze to dozvole.

U kom žanru bi voljeli da se oprobati?

- Ne znam, nisam nikada razmišljao o žanru koliko o tome sa kakvom ekipom želim da radim. Velika mi je želja da, kada mi obaveze to dozvole, uradim nešto za svoju dušu (nadam se da će se i ostalim dušama svidjeti) sa ljudima koji vole ovaj posao, koji su vrijedni i koji u njemu uživaju.

Kakva radna jesen vas očekuje?

- Videćemo, i tu imam dosta planova, ali tek bi trebalo da sjednem i napravim plan. Za sada znam da nastavljamo snimanje i da mi počinje sezona u pozorištu.

Kako reaguje Rosa kad gleda tatu na TV-u?

- U početku joj je bilo malo čudno, a sad joj je to postalo potpuno normalno i ja još uvijek ne znam šta mislim o tome.