Problem zbog nepostojanja organizovanog otkupa sibirske aronije u Crnoj Gori, domaćin Vujadin Šćekić, iz Zagrada u Opštini Berane, prevazilazio je u proteklih pet-šest godina tako što je plodove aronije uglavnom prodavao na tržištu u Podgorici i na primorju. Proizvodnja arinije je popularisana posljednjih desetak godina, preporuke su bile brojne, plodovi cijenjeni i postizali dobru cijenu na tržištu, pa je i sam Šćekić vjerovao da će biti organizovan otkup i sigurna zarada.Međutim, prošla godina i pandemija virusa korona negativno se odrazila i na zaradu ove porodice.
– Do prošle godine uglavnom sam sve uspijevao da prodam, međutim kako u 2020. nije bilo turističke sezone, na primorju sam prodao manje od tone aronije – kaže domaćin Vujadin Šćekić. Zbog slabog plasmana prošle godine, a kako bi spasao berbu, odlučio je da preradi plod i proizvede sok. Za litar soka neophodno je od 1,2 do 1,5 kilogram ploda.
Sibirsku aroniju Šćekići uzgajaju na 50 ari od 2013. godine.
– Kupio sam 1.000 sadnica sibirske aronije. Počela je da daje plodove već druge godine, kada rod bude od pola do kilograma po jednom zasadu. U punom rodu je poslije četiri godine, kada stabljika poraste, pa po jednoj sadnici uberemo od šest do deset kilograma – priča naš domaćin.
Najpogodnije vrijeme odnosno preporuka za sadnju ove voćke je u martu, u rano proljeće. Šćekić je sadio u redu, na udaljenosti jedne od druge na metar i po, dok je između redova ostavljao od dva i po do tri metra.
– Sadnice sibirske aronije se sade na dubini od 15 do 20 centimetara. Ova voćka ne zahtijeva previše rada, izuzev u prve dvije godine, kada smo je okopavali kako bi omekšali zemlju oko sadnica. Nakon toga samo čistimo travu oko zasada. Sibirska aronija se ne prska, odnosno ne tretira se nikakvim sredstvima. Voćka se širi i raste u obliku žbuna, pušta mlade izdanke iz zemlje. Ovi mladi izdanci mogu da se iskopaju i rasade, jer ona iz korijena svake godine pušta nove omlade. U kasnijim godinama mora da se kida višak odnosno da se razređuje, jer žbun ne smije da bude preširok. Mora da se orezuje i u visini, ostavlja se ona koja može da se dohvati i ubere, bez upotrebe merdevina. Prema podacima koje sam pronašao u literaturi može da poraste čak i do tri, četiri metra – ispričao je Šćekić.
On objašnjava da sibirska aronija uspijeva na temperaturi do minus 40 stepeni Celzijusa, da joj ne odgovara toplo vrijeme, te da berba počinje prvog septembra.
– Najbolje uspijeva na područjima od 700 do 2.000 metara nadmorske visine. Ispod toga po mom iskustvu ne može da uspije, jer sam u Beranama posadio par sadnica i ne rađaju dobro kao one na selu gdje je nadmorska visina 1.000 metara. Prvog septembra počinje berba i može da se bere sve do snijega. Njen plod ne propada, kada jednom sazri, ne može da prezrene i tako može da se održi do tri mjeseca na stabljici. Kada je u pitanju đubrenje ove voćke pri sadnji se stavlja stajsko đubrivo, pa opet nakon godinu dana. Vjerovatno je preporuka da se ona kasnije đubri nakon dvije do tri godine kako bi ona rasla više i napredovala, ali to nijesam radio, jer ne vidim potrebu da joj je to neophodno. Ona kada dostigne puni rod, više joj ništa ne treba. Njen životni vijek je od 30 do 40 godina – navodi Šćekić.
D.Lj.
