06/02/2021 u 00:00 h
Dan.Dan.
StoryEditor

Od maslinarstva se ne odustaje

U maslinarstvo je krenuo jer mu je to bila životna želja, ali i zbog toga što je nastavio tradiciju predaka. Kako kaže Said Čantić, ko jednom krene u maslinarstvo njemu ostaje posvećen doživotno
Uspješani maslinar Said Sajo Čantić, iz Veljeg sela, u Mjesnoj zajednici Mrkojevići, posjeduje 150 stabala smokava, oko 320 starih stabala maslina i 760 mladih zasada, nekoliko krava, a uzgaja i sve vrste južnog voća.
U maslinarstvo je krenuo jer mu je to bila životna želja, ali i zbog toga što je nastavio tradiciju predaka. Kako kaže, ko jednom krene u maslinarstvo njemu ostaje posvećen doživotno.
– Najviše imam „žutice”, mada sam zasadio i druge sorte masline. Tajna uspjeha se ogleda u tome što svake godine obavljamo rezidbu uz pomoć starinskog pravila, pa su naše masline zbog porodične tradicije stare od 400 do 800 godina. Sama se berba odvija u vrijeme kada bude 30 odsto crnog ploda, jer se tada dobija najbolje maslinovo ulje. Berba se obavlja ručno, a da bi se postigli vrhunski rezultati, neophodno je pratiti kako se plod razvija, te odmah preraditi masline u kapljicu „Božjeg zlata”. Ja to radim u mlinu Dragana Vukčevića, jer sam se uvjerio da on to radi dobro. Nazovem ga ujutro i već popodne ponesem plod, tako da dobijem kvalitetno ulje - priča Čantić.
Koliko se posvetio maslinarstvu najbolje svjedoči činjenica da je prokrčio čak 19 hiljada kvadrata šume, gdje je zasadio masline.
– Naslijedio sam 60 stabala starih maslina, a sve drugo sam zasadio. To su stabla stara od četiri do pet godina, pa do 15. Nije lako bilo raskrčiti dvije parcele šume, gotovo za ništa upotrebljive. Danas je to zaista lijepo uređen prostor, kako ja znam reći - udario sam pečat ljepote na području Mrkojevića. To je veliko vrijeme koje je utrošeno, ali sam imao pomoć i podršku od Slavice Kontić iz Zavoda za suptropske kulture, ali i Ministarstva poljoprivrede i Opštine Bar. Kad sam odlučio da se posvetim maslinarstvu i ovom projektu nisu mi čak ni iz porodice vjerovali, ali sam ja bio uporan i eto uspio sam - ističe on.
Kaže da je zadovoljan plodom masline poslednjih godina. Ne žali što je krenuo u skupu investiciju, jer smatra da maslinarstvo ima perspektivu. Maslina nije voćka za godinu, dvije, pet ili 50, već ona nema smrti. Moji su daleko manje radili i ulagali, i ja sam prvi koji je krenuo u veliki projekat, sa svojom porodicom, a desi se da platim i radnike kada je vrijeme berbe. Ono što maslini posebno smeta je maslinova mušica koja je napada svake godine. Pokušavam da se tretirenje izborim da se što manje razvije. Na traktoru sam napravio prskalicu i idem između redova. Što se tiče starih maslina, tamo nemam uslova za tretiranje jer do njih nemam ni puta – dodaje naš sagovornik.
Podsjeća da su Mrkojevići sušno područje, a maslini treba voda, pa je i do sada zalivao. Sad pravi jedan veći bazen. – To je ranije bilo mjesto gdje su seljani napajali stoku. Na tom prostoru ja sam doveo vodu sa izvora, i spojio crijevom dugim čak sedam kilometara. Nadam se da ću ovu investiciju završiti do ljeta. Razmišljao sam da bi to jednog dana moglo biti kao vještačko jezero. Kad završim krenuću sa navodnjavanjem „kap po kap” - kaže on.
Pored toga što već 28 godina Čantić redovno odlazi na cetinjsku pijacu, ne propušta ni sajmove u Nikšić i Podgoricu.
– Posebno mi je drago poći na Nikšićki sajam, koji je za mene broj jedan. Nama maslinarima iz Bara fali „Maslinijada”, koja je prestala da se održava zbog pandenmije korona virusa. Ja sam bio redovan učesnik u Starom Baru, čak sam osvajao i više nagrada – ističe Čantić.
On dodaje da je posle masline najunosnija biljka za uzgoj smokva. Nju je moguće i osuši i tako obezbijediti plasman i prodaju cijele godine.
– Maslina je unosna jer od nje možemo prodavati i njeno ulje. Imam crne i zelene masline, i tri vrste ulja, što zavisi od kvaliteta, a sve to nije kvarljiva roba – zaključuje Čantić.
D.S.




Ulje treba znati očuvati
– Ovih dana privodim kraju završetak jedne prostorije koja će biti klimatizovana. Jer teško je proizvesti ulje, ali je daleko teže održati njegov kvalitet, treba ga znati sačuvati. Ulje držim u staklenoj ambalaži, a treba ga skladištiti na temperaturi ne višoj do 20 stepeni, ni nižoj od 15 stepeni. Ono mora da nakon pola godine malo izgubi na kvalitetu, što znači da treba nastojati da se održi njegov kvalitet. Vodim o tome mnogo računa, i imam uspjeha – kaže on.








Izdvojeno

01. avgust 2021 12:16