Ta česma nije kao sve ostale, jer nije napravljena i zamišljena da bude samo osvježenje mnogobrojnim ljudima koji šetaju ispod Trebjese i traže zaklon od ljetnjih žega ili vrućina, ili prosto žele da utole žeđ – ona je podsjećanje na jednog velikog čovjeka, Borislava Gajicu Đurovića.
Taj rođeni Nikšićanin je svoj grad volio iznad svega, a bio je njegov najbolji ambasadaor sve od dana kada je kao mlad fudbaler napustio redove matične Sutjeske i zaputio se u Beograd kako bi zadužio opremu Partizana gdje je i ostvario najljepše trenutke u svojoj karijeri.
Sudbina je htjela da Đurović poživi tek nešto više od 50 godina, prerano napusti ovozemaljski život, ali da svojim bitisanjem na zemlji pokaže mnogima put. U Beogradu je uspio da ostavi dubok trag, sedamdesetih godina prošlog vijeka da bude jedan od stubova odbrane Partizana, a 1978. postane i šampion velike Jugoslavije sa tim klubom.
I kada je završio igračku karijeru Gajica je ostao u Partitanu. Od 1985, pa sve do prerane smrti 25. aprila 2003. godine, on je u ulozi jednog od članova kluba i uspješnog komercijaliste, bio svjedok mnogih uspjeha beogradskih crno-bijelih i ostao vječiti vojnik kluba iz Humske 1.
Ovdašnji ljudi pamte ga, ne samo kao uspjepšnog fudbalera, nego i kao velikog čovjeka koji je uvijek bio „pri ruci“ svakome Nikšićaninu, Podgoričaninu, Berancu, ili bilo kom čovjeku iz Crne Gore, kome je trebala bilo kakva pomoć kada se našao u Beogradu, a odavde su, nerijetko, mnogi u gradu pod Avalom tražili rješenje za mnoge probleme koje su imali.
Opet se vraćamo na česmu pod Trebjesom. Ona je znak zahvalnosti fudbalskog kluba Partizan koji je taj simbol podigao kao znak sjećanja na velikog Gajicu nedugo nakon njegove smrti u aprilu 2003. On je sahranjen u svom rodnom Nikšiću, a delegacija Partizana predvođena legendarnim Nenadom Bjekovićem otvorila je tu česmu i poklonila je Nikšićanima kao znak sjećanja na vječitu vezu između grada pod Trebjesom i Beograda.
Stotine, pa i hiljade fudbalera, funkcionera i članova uprava, prošlo je kroz Humsku 1, ali rijetko je ko ostavio tako dubok trag i zaslužio tako veliko poštovanje od strane kluba kao što je ovaj Nikšićanin. Taj mali simbol na šetalištu Vita Nikolića je veliki znak i ponos za svakog navijača Partizana iz grada pod Trebjesom.
Niko kao Gajica!
