Argentina je čekala 36 godina trofej šampiona svijeta, a Napulj “skudeto” 33 godine. I Argentina i Napoli su poslednji trofej šampiona osvojili kada su u svojim redovima imali Dijega Armanda Maradonu, čovjeka koji je bliži božanskom nego ljudskom, igrača kom se klanjao cijeli svijet, gospodara fudbalske igre i najvećeg mađioničar u istoriji ovog sporta.

Kako bi se Maradona osjećao nakon šampionskih trofeja Argentine i Napolija, ali prije svega, kakav je život bez njega, koliko bi danas vrijedio na tržištu i kakav je bio kao osoba, za portal “Lob sport” je govorio Giljermo Kopola, jedan od najboljih Maradoninih prijatelja i čovjeka koji je vodio brigu o njegovoj karijeri.

-To je život u kojem stalno osjećate da vam nešto fali, taj me osjećaj uvijek prati, kao da sam ostao bez nečega što je činilo kao da i sam živim. Ja danas mislim da je Dijego tu, da nije umro. Poslednjih godina nismo bili zajedno, ali sam uvijek znao da je tamo negdje i tako sada stvaram istu iluziju, vjerujući da je on i dalje tu - rekao je između ostalog u intervjuu za “Lob sport” Giljermo Kopola.

Giljermo je potom dodao da je Dijego, kao osoba, bio je prije svega plemenit.

-Kao i svi veliki umjetnici, a Dijego je to bio – uvijek se nalaze na granici sa ludilom. Jer su takvi, takvi žive i ljudi ih osjećaju na taj način. Dijego je bio velika osoba, trebalo ga je lično poznavati, da bi se provjerilo i razumjelo ovo što govorim sada, ali, malo lud. Kao uostalom i svaki genije, a on jeste bio genije.

Na pitanje šta je najviše volio kod njega, odnosno šta mu je smetalo, Giljermo je odgovorio:

-Ono što sam najviše volio kod njega, bila su njegova jaka osjećanja i briga prema roditeljima, ljubav koju je osjećao za sve one koji su ga okruživali. Svu tu brigu on je pretočio u djela, nije ostalo samo na riječima. On je bio plemenit, poklanjao je stanove svakoj sestri, pomagao porodicu, poštujući i obožavajući svoje rodtitelje – istakao je Giljermo.