Akademik Matija Bećković i glumac Petar Hadzi Božović sreli su se ovih dana u čuvenoj beogradskoj kafani. Povod - proslava velike glumačke nagrade Dobričnin prsten, koju je dobio Božović.

Budući da su obojica vezana za Crnu Goru, neizbježna je bila priča o stanju u njoj.

Bećković je od 2018. godine imao zabranu ulaska u Crnu Goru, takvu odluku je donijela vlast Mila Đukanovića, na šta Božović kaže: "Očekivao sam to i ranije." Bećković odgovara:

"Mnogi su mi zavidjeli i vikali: Što meni nisu zabranili i po kojoj to protekciji su njemu zabranili" (smijeh).

 - Vratio sam se skoro iz Crne Gore. Mijenja se polako. Nešto što se 30 godina usađivalo, ne može se tako iščupati. Komesari bi to riješili preko noći. Narod se osjeća bolje -  kaže Božović.

Na pitanje da li je Đukanović otišao u istoriju, Bećković kaže:

 - Da, samo zavisi u koju. Ne znam kako bi se ta istorija zvala. On je prvi koji je uveo to što politička istorija dosad nije znala, a to je da se mafija bavi ideologijom, istorijom i jezikom. To je prvi slučaj u istoriji da neki ateista, čovjek koji nije kršten, osniva crkvu (smijeh). Ne bi me začudilo da se otkrije da je on Crnu Goru negdje upisao na svoje ime kao privatnu svojinu - naveo je on.

Božović se nadovezuje:

"Ili bar na Blaža (Blažo Đukanović, sin Mila Đukanovića, prim. nov.). Sin ga je i pitao da li se most preko kanjona Morače zove po njemu (Most Blaža Jovanovića, prim. nov.). On ga je pitao: "Tata, je li to moj most". To je šala mala. Ali, bože dragi, ja ga znam, znam Mila. Družili smo se i imali snove o sjevernoj Crnoj Gori. Slao sam i slogane odavde, poručivao - nemojte više te ružne riječi, nego izvadite nešto iz Njegoša. Šta bi s tim čovjekom? Kao da su dvije ličnosti u njemu. Sve što je sveto je pogazio. Ko je njega mogao da natjera da se promijeni? Mora da je bio ucijenjen poslije onog procesa u Bariju, kad je Amerika rekla Italiji "stop". On je tada kazao: "Idem u biznis." Ne, ne, tvoja ruka nije za biznis, nego da potpisuješ šta treba. Dotjerali su do te mjere, pa nije moglo dalje. Inače, sve dok nisam počeo "Gorski vijenac" da snimam, nisam znao da je jedan bezvjerni narod Crna Gora bila do sastanka sa Amfilohijem. Došlo je tad bilo 30 ljudi u crkvu, a 23 nije znalo da se prekrsti. Pogledajte samo s te pozicije šta je Amfilohije uradio - podsjetio je on.

Amfilohijev grob je svetinja

Prisjetili su se i pokojnog mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, kog su obojica poznavala. Susrete s njim i njegove poruke pamtiće dovjeka.

 - On je samo promijenio ulogu. Življi je od svih tamo koji su ostali živi. Grob njegov je jedna svetinja. Mislim da ko dođe tamo, prvo ide na njegov grob, pa tek onda na Ostrog. A Ostrog je bio mjesto gdje su Crnogorci ulagali svoje molbe i žalbe, a sada su dobili još jedan šalter -  kaže Bećković, dok Božović dodaje: "Ne mora se samo kod Svetog Vasilija. Amfilohije je življi sad".

Zašto protivnici "velike Srbije" ćute o "velikoj Albaniji"

Bećković i Božović su se dotakli i kosovskog pitanja.

 - Boreći se protiv "velike Srbije" stvara se "velika Albanija". Protivnici "velike Srbije" ne govore ništa protiv "velike Albanije". Mi smo s Kosovom neko, a bez Kosova niko. Sada još možemo da biramo -  kaže Bećković.

Božović dodaje:

"Izgleda da je Kosovo rana odavno, a po potrebi je samo čačkaju kad treba da zakrvi. A "velika Albanija" je stara ideja velikih siledzija kojima smeta Srbija. Kad je Crna Gora prva priznala Kosovo, bio sam na Cetinju. Neki moji prijatelji liberali izvinjavali su mi se da oni to nisu šćeli".

(Kurir)