Roditelji ubijene djece protestovali su zbog toga što insistiraju na postojanju memorijalnog centra - ali sedam mjeseci kasnije - gdje je memorijalni centar i ima li izgleda da će se napraviti za stradale u "Ribnikaru"? Ministarka prosvjete kaže - saosjećaju sa porodicama stradalih i biće onako kako roditelji odluče. Međutim, roditelji kažu da ne vide da država išta po tom pitanju čini, kao i da je mnogo toga već pogrešno urađeno.

Od 3. maja do danas nije se mnogo toga promijenilo.

„Mi tražimo da neko najzad preuzme odgovornost i da se najzad donesu neke odluke“, kaže Ivan Božović, otac djevojčice Ane.

I ta poruka odjekuje još od 3. maja. Dok oni traže Memorijalni centar, a konkretan plan Vlade već sedam mjeseci ne stiže, ministarka danas kaže, iako im zahtjevi nisu ispunjeni, za sve će se poslušati roditelji stradalih. A kada planiraju da počnu?

„Da se pošalje svima, svijetu, poruka – da se takav užas više nikada i nigde ne dogodi, a da izrazimo ogromnu empatiju, tugu i bol“, kaže ministarka Slavica Đukić Dejanović o empatiji.

„Ta empatija o kojoj toliko govorimo u mnogim slučajevima je potpuno odstranjena od života odredjenih ljudi koji imaju mjesto odlučivanja“, smatra novinar Veran Matić.

„Jeste ta empatija mnogo korišćena riječ, ali znate… Mi imamo empatiju od koga nam treba, od bliskih ljudi, a nama od društva treba neka pravda“, naglasio je Ivan Božović.

A pravda za roditelje stradale djece je Memorijalni centar koji bi bio i centar za edukaciju, razgovore i rješavanje problema društva koji su do masakra i doveli. Kao borba za sjećanje na sopstvenu stradalu djecu, kaže sagovornik N1.

„I to je strašna situacija koja je zapravo politički pritisak, kako na roditelje, tako i na djecu i na sve ostale škole u Srbiji“, kaže likovni umjetnik Nikola Radić Lucati.

Ministarka objašnjava da su se o sopstvenim koracima konsultovali sa Norvežanima, za koje kaže da još uvijek nemaju adekvatne memorijalne centre nakon tragedije u kojoj je ubijeno 77 ljudi. Ali ih ipak imaju.

„Pitala sam kada će oni napraviti memorijalni centar i koliko, kojom dinamikom je to išlo kod njih i nakon 12 godina još uvijek nisu to uradili“, navela je Đukić Dejanović.

„Postavlja se slučaj Brejvika i memorijalizacije tog zločina koji zapravo u Norveškoj nije išao glatko. Originalni konkurs je oboren“, pojašnjava Radić Lucati.

Memorijal ne treba roditeljima, već cijelom društvu.

„Mi stalno srljamo iz tragedije u tragediju i stalno pokušavamo da sve guramo pod tepih i da nastavimo sve po starom“, rekao je Ivan Božović.

Da li će tako biti i sada, s obzirom da predstavnici države ne nude nijedan konkretan podatak – gdje će biti memorijalni centar, na kom mjestu i u koje vrijeme?