Dajući akcenat umnoženim otiscima slika vlastitog djetinjstva, koji je u korjenu najljepših pejsaža, i danas se, kao zreo čovjek, pitam – da li se, igdje, veliko u malo utapa, kao u onom okrajku svijeta gdje se nebo, jarko, prostrano, širi i naslanja na oštre obronke Lovćena!?