Crna Gora je zbog političke i socio-ekonomske situacije pogodno tlo za uspon populizma, ocijenila je saradnica u nastavi na Univerzitetu Donja Gorica Sajma Ademović, dodajući da se promjenom vlasti kurs populizma pomjerio sa ideoloških na ekonomske teme.

Ona je u intervjuu agenciji MINA kazala da u Crnoj Gori populizam predstavlja dio svakodnevne politike, kao i da se društvo prema tom fenomenu mora oprezno odnositi.

“Budući da njegovo osnaživanje podriva načelo vladavine prava i vodi slabljenju demokratkih kapaciteta koji su u konkretnom slučaju jako krhki”, poručila je Ademović, dobitnica nagrade CANU za najbolje mlade stvaraoce u oblasti nauke i umjetnosti.

Ona je naglasila da se građani Crne Gore danas populizmu ne okreću iz ideoloških, već ekonomskih razloga.

“Izloženost mladih negativnim trendovima, poput nezaposlenosti, u crnogorskom društvu populistima otvara prostor za često prazna obećanja o reformama i napretku”, navela je Ademović.

Prema njenim riječima, ranija vladajuća struktura je skoro tri decenije koristila populistički narativ kojim se predstavljala kao jedini zaštitnik i spasilac crnogorskog naroda i državne nezavisnosti, kako bi u kontinuitetu mobilisala podršku birača.

Ademović je kazala da je, u tom periodu, opozicija u svojstvu “običnog čovjeka” bila populistički protiv političke elite, sa glavnim ciljem da je obezvlasti.

“Antagonizam između dva bloka je bio jasan i kao takav stvarao je uslove za održanje postojećeg populističkog kursa”, navela je Ademović.

Ona je kazala da su nakon promjene vlasti, pojava novih lica na političkoj sceni, a posebno usredsređenost na ekonomska pitanja Pokreta Evropa sad predstavljale osvježenje za crnogorski populistički narativ.

“Ideja Pokreta Evropa sad o povećanju plata naišla je na izuzetno pozitivne reakcije građana, koji su priželjkivali instant rješenja ekonomskih problema”, rekla je Ademović.

Ona je poručila da “zavodljivi” populistički narativ mora biti zamijenjen političkim dijalogom i konstruktivnim rješenjima, koji će biti u službi nacionalnih, a ne partijskih interesa.

Ademović je upozorila da se oživljavanje populističkog trenda u Evropskoj uniji (EU), koji za sobom povlači ekonomski i kulturni protekcionizam zajedno sa snažnom potrebom za zaštitom identiteta, može negativno odraziti na Crnu Goru i ostale zapadnobalkanske države.

“Praktičan prikaz posljedica koje rastući populizam može ostaviti na države regiona predstavljala je odluka Francuske, Holandije i Danske da blokiraju pristupne pregovore sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, koje su u tom trenutku ispunjavale uslove za dalji napredak u oblasti integracija”, navela je Ademović.

Prema njenim riječima, populizam nije bezopasan i može rezultirati blokadom politike proširenja iz straha da će postojeći ekonomski ili kulturološki poredak biti ugroženi.

Komentarišući proces pristupanja Crne Gore EU, period zamrznutih pregovora, kao i prognoze da bi država mogla postati članica do 2028. godine, Ademović je kazala da je za Crnu Goru važno da temeljno prati reformsku agendu.

Ona je naglasila da je opšti politički konsenzus, koji je iznad svih partijskih interesa, pogonska snaga napretka.

“Značaj tog konsenzusa posebno postaje uočljiv nakon 2020. godine kada crnogorskom političkom svakodnevicom dominira polemika oko osjetljivih pitanja koja dijele društvo, stvarajući paranoičan osjećaj ugroženosti etničkih zajednica”, navela je Ademović.

Kako je kazala, političke tenzije i nedostatak međupartijskog dijaloga ne samo da su blokirali napredak reformskog procesa, već su crnogorsko društvo odveli u duboku institucionalnu krizu.

Prema riječima Ademović, pred Vladom Milojka Spajića je šansa koju treba iskoristiti za povratak političke i institucionalne stabilnosti, kao i za jačanje političke podrške EU, kako bi ona bila srazmjerna onoj koju pokazuju građani.

Kako je navela, pitanje napretka ili stagnacije Crne Gore na evropskom putu nije bilo metodološke prirode.

“To je pitanje iskrene političke volje, koja ima snagu da savlada inertnost i nezainteresovanost organa za proces integracija”, kazala je Ademović.

Ona je ukazala na to da je u državama Zapadnog Balkana vlast nerijetko u rukama elita kojima je, kako je rekla, partijski interes ispred nacionalnog.

“Zato se umjesto jačanja institucionalnih kapaciteta i stvaranja stabilnih država, podstiče sve hladnija distanca među etničkim grupama koje se identifikuju sa političkim partijama”, navela je Ademović.

Prema njenim riječima, iako EU ima razvijene mehanizme za promociju demokratije, nema jasnu strategiju koja direktno utiče na proces izgradnje stabilnih država.

“To su prilike koje su Zapadni Balkan i EU uvele u začarani krug ispitivanja odgovornosti zbog višegodišnje stagnacije reformskog procesa”, ocijenila je Ademović.

Zastoj se, kako je navela, ne može tumačiti samo kao nedostatak političke volje, ili zamor u EU.

“Takvo objašnjenje države regiona svodi na objekte evropske politike, umjesto da ih tretira kao samostalne aktere”, ocijenila je Ademović.

Ona smatra da je odgovornost za stagnaciju u procesu pristupanja EU podijeljena.

“Ako države regiona ne pokazuju namjeru da se posvete reformskom procesu, teško da će dobiti podršku EU”, navela je Ademović.

Kako je kazala, tvrdnja da reformski proces koji se vodi pod dirigentskom palicom EU za cilj ima da “vrati” zapadnobalkanski region pod “evropski krov”, mora dobiti praktičniji izraz.

“EU mora pojačati prisustvo na zapadnobalkanskom prostoru”, smatra Ademović.

Ona je dodala da je ukrajinska kriza pokazala da proces proširenja nije samo tehničko, već geopolitičko pitanje, od bezbjednosnog značaja za evropski kontinent.

“Zapadnobalkanske države treba da iskoriste priliku koju je kriza otvorila, naglašavajući strateški značaj regiona za EU”, kazala je Ademović.

Komentarišući odnose među etničkim zajednicama u Crnoj Gori, ona je ocijenila da je etnonacionalistički narativ dominantnija karakteristika političke stvarnosti u državi, iako Crna Gora proklamuje posvećenost evropskim reformama.

“Riječ je o uvjerenju da država posebno pripada jednom narodu, a ne svim etničkim grupama koje u njoj žive”, kazala je Ademović.

Kako je navela, takvo uvjerenje definiše se kao rastuća prijetnja političkoj stabilnosti i tretira se kao instrument za mobilizaciju etničkih masa.

“Sve dok su takve podjele osnova za dobijanje i očuvanje vlasti, može se reći da je Crna Gora građanska samo po formi”, rekla je Ademović.

Ona je dodala da u građanskoj državi političkim identitetom dominira građanska u odnosu na etničku komponentu.

“A u crnogorskom društvu nacionalni identitet ima primat nad projektom izgradnje snažne demokratske države, koja bi bila otporna na zloupotrebe od strane političkih elita”, kazala je Ademović.

Prema njenim riječima, čini se da je koncept građanske države kao postnacionalne prilično komplikovan poduhvat za države u kojima je tradicionalno dominirala etnonacionalna komponenta.

Ona je, komentarišući nedavno istraživanje Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), koje je pokazalo da se etnička distanca i poimanje diskriminacije po nacionalnoj osnovi identifikuju sa učešćem u vlasti, navela da multietnička država treba da bude inkluzivna.

Prema riječima Ademović, distanciranje bilo koje etničke grupe izvor je novih podjela i može se negativno odraziti na političku stabilnost u državi.

“Multietnička Crna Gora se ne smije tretirati kao zajednički imenitelj otuđenih skupina koje samo sticajem okolnosti žive jedna pored druge i periodično se bore oko kvota za učešće u vlasti”, upozorila je Ademović.

Ona je kazala da multietnička Crna Gora treba da bude inkluzivna i da se zalaže za adekvatno političko predstavljanje manjinskih naroda.

“Efikasno učešće nacionalnih manjina u političkom životu je jedna od osnovnih komponenti stabilnog demokratkog društva”, navela je Adamović.