U Crnoj Gori, prema Nacionalnoj inventuri šuma, šume pokrivaju 59,9 odsto teritorije. Dodatnih 9,8 odsto površine je pod šumskim zemljištem. Bez obzira na veliku površinu koja je pod šumama, stanje u šumama je loše. Šume u Crnoj Gori trpe brojne prijetnje i pritiske koji postaju sve učestaliјi, a uticaj čovjeka na šume postaje sve izraženiji, ociјenila јe u razgovoru za "Dan" izvršna direktorica nevladine organizaciјe Grin houm Azra Vuković.
– Jedan od uzroka pustoši u šumama je legalna i nelegalna sječa šuma. U Crnoj Gori ove dvije stvari idu ruku pod ruku. Sječa šuma kroz koncesije se u prethodnim godinama pokazala kao plodno tlo za različite nepravilnosti i zloupotrebe. Tako najčešće, nakon sječe šume kroz koncesiju, imamo pustoš koja nastaje kao rezultat različitih zloupotreba. Osim što se drvna masa odvozi iz šume, koncesionari skoro po pravilu ne uspostavljaju šumski red, transportom se uništavaju mlada stabla i dr, što dalje utiče na kvalitet šume. Iako se godinama najavljivala promjena ovog načina korišćenja šuma, do te promjene nije došlo. Ista se više ni ne najavljuje, već se za davanje područja pod koncesiju koriste prakse i mehanizmi koji su se koristili godinama ranije a koji su se pokazali kao pogubni po šumske ekosisteme. Pored koncesija, česte su i nelegalne sječe u različitom obimu u kojima su iz šuma uzete hiljade kubika drveta bez ikakvih posledica sankcionisanja – kaže Vuković za "Dan".
Kako ističe Vuković, prijetnja po šumske ekosisteme jesu i šumski požari koji se iz godine u godinu ponavljaju sa velikom štetom koju ostavljaju za sobom, ekološkom i ekonomskom.
– U najvećem broju slučajeva izaziva ih čovjek, a razlozi koji stoje iza toga su različiti. Primijetili smo da se kao jedan od čestih uzroka za nastanak šumskih požara pojavljuje "čišćenje" imanja u neposrednoj blizini šuma. Korišćenje plamena kako bi se zapalili ostaci organske materije sa imanja jako često završi tako što se izgubi kontrola nad vatrom, zapali šuma i praktično uništi ekosistem. Šuma se pali i zbog pečuraka i zbog prikrivanja tragova nelegalne sječe i brojnih drugih razloga, ali ono što je uvijek isto jesu posledice. Nakon požara imamo uništeno stanište, sagorela stabla, ali i sve biljke i životinje sa lokacije – navodi ona.
Vuković konstatuјe da ono što ne smijemo zaboraviti jesu gasovi sa efektom staklene bašte koji se ispuštaju u atmosferu pri gorenju šuma.
– Smatra se da će, kao posledica klimatskih promjena, požari u Mediteranu biti sve učestaliji i da će oko 30 odsto gasova sa efektom staklene bašte biti upravo generisano kroz šumske požare što dodatno pogoršava situaciju. Upravo iz tog razloga, Grin houm sa stručnjacima iz različitih oblasti, kroz svoje aktivnosti radi na prikupljanju podataka u vezi sa požarima koji su se dešavali na području nacionalnog parka Prokletije, kao i parka prirode Komovi a koji se odnose na površine koje su gorele, uzroke požara, tipove staništa i slično. Nakon analize ovih podataka, pristupiće se kreiranju akcionih planova koji će sadržati smjernice za upravljanje ovim područjima a čija primjena će smanjiti rizik od nastanka požara i višestrukih uticaja koje oni imaju. Iz prethodnih dešavanja smo vidjeli da Crna Gora nije spremna da adekvatno reaguje u situacijama kada se požari dese, te je potrebno uložiti mnogo napora upravo u prevenciji nastanka požara. U konačnom, uništavanje šume sječom, požarima ili na bilo koji drugi način remete se drugi procesi koji se dešavaju u prirodi. Na područjima na kojima je uništena šuma dešava se erozija tla, imamo lako prodiranje invazivnih vrsta na ova područja, imamo izmijenjenu mikroklimu, smanjen biodiverzitet i brojne druge posledice – navodi Vuković.
