Osnovni i prekršajni sudovi najslabije su karike u sistemu zaštite žrtava nasilja, ocijenili su iz Sigurne ženske kuće (SŽK), poručujući da uprkos propisanim kaznama za nasilnike, u praksi je situacija takva da se najčešće izriču novčane i uslovne kazne. Iz SŽK za "Dan" su kazali da se nerijetko dešava da više institucija sistema, koje pružaju pomoć i zaštitu ženama žrtvama nasilja, naprave propuste koji nepovratno utiču na ishod i dalji prekid nasilja.

– Već neko vrijeme kao najslabiju kariku u sistemu zaštite vidimo Sud za prekršaje i Osnovni sud. Uprkos tome što postoje zakoni od zaštite od nasilja u porodici koji predviđaju adekvatne kazne za nasilje nad ženama, u praksi je situacija takva da se najčešće izriču minimalne kazne. Strožim kažnjavanjem počinioca nasilja poslali bi jasnu poruku da država štiti žene žrtve nasilja u porodici. Trenutna situacija pokazuje da se najveći broj kazni koje se izriču odnosi na novčane i uslovne kazne, dok je, prema podacima iz 2017. godine, tek svakom sedamnaestom pociniocu nasilja izrečena kazna zatvora – kazali su za "Dan" iz SŽK.

Upozoravaju da je postupanje pojedinih sudija i sutkinja i dalje obojeno patrijarhalnim stavovima, stereotipima i predrasudama prema ženama, što, kako dodaju, utiče i na sami ishod kazni.

– Dosadašnje edukacije zaposlenih u sudovima nisu dale efekte i pomake u praksi, što nam šalje poruku da treba veće napore usmjeriti na nove generacije i obezbijediti im neophodne treninge usmjerene na mijenjanje rodnih stereotipa i predrasuda – smatraju u toj NVO.

Predstavnice SŽK, pružajući usluge povjerljivog lica, kontinuirano prate rad institucija sistema koje pružaju zaštitu ženama žrtvama nasilja. Kao povjerljivo lice, jedna njihova predstavnica svjedočila je do nasilja u sudnici, gdje je partner napao i nanio teške tjelesne povrede ženi žrtvi nasilja.

– Pomenuti slučaj nasilja u sudnici doveo je do pozitivne promjene, koja uključuje prisustvo policijskog službenika u sudnici tokom vođenja sudskog postupka. Dodatno, doprinijelo je aužurnijem popunjavanju upitnika za procjenu rizika i bezbjednosti od strane inspektora/ki za porodično nasilje – objašnjavaju iz SŽK, dodajući da je nasilnik u ovom slučaju dobio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i mjeru bezbjednosti zabrana približavanja u trajanju od pet godina sa elektronskim nadzorom.

Iz SŽK objašnjavaju da se njihove klijentkinje osjećaju uplašeno i nezaštićeno tokom procesa koji se vode u institucijama.

– Ta osjećanja nekada su rezultat neadekvatnog postupanja i poruka koju dobiju od samih zaposlenih u institucijama zaštite, a isti produbljuju osjećaj bespomoćnosti. Veoma je važno da rad zaposlenih u institucijama sistema zaštite ne bude fokusiran na procjenu kvaliteta ličnosti same žrtve nasilja, već na razumijevanje i sankcionisanje nasilja. Zaposleni u institucijama kao što je Centar za socijalni rad nerijetko se i sami plaše od počinioca nasilja, te tokom postupanja idu linijom manjeg otpotra da bi sebe zaštitili – navode iz SŽK.