Jubilej je prilika da podsjetimo na vrijeme nastanka i razvoja školstva u Kučima, koristeći dostupna dokumenta i zapise hroničara. Za praćenje redosljeda događaja vezanih za osnivanje prvih škola na prostoru Kuča najzaslužniji je pisac i etnograf Stevan Dučić. On je u svojoj knjizi "Pleme Kuči – život i običaji" zapisao da je prva škola u Kučima osnovana za vrijeme vladike Petra Drugog, a zauzimanjem ondašnjega kučkog serdara, popa Spaha. Iako godina njenog formiranja nigdje niјe zapisana, moglo bi se pretpostaviti da je to bilo negdje drugom polovinom šezdesetih godina devetnaestog vijeka – dakle, prije nešto više od sto pedeset godina.
Zapisano je da je škola bila na Gornjem Medunu, kod sadašnje crkve na Vlaškoj Rudini. U toj školi, kako zapisuje Dučić, isprva je učiteljovao izvјesni Đakovac iz Stare Srbije, a docnije monah Hristijanije Ilić, rodom Popović, koji je tada čuvao mošti sv. Arsenija, koje su bile smještene u crkvi na Vlaškoj Rudini, a kasnije u Crkvi Svetog arhiđakona Stefana na Gornjem gradu. Naučni metod ove škole nije niukoliko odskakao od manastirskog učenja, a nastavu su pohađali oni koji su se spremali za sveštenički čin.
Dučić zapisuje da je monah Hristiajnije poslije izvјesnog vremena upao u spletke zbog kojih je sa Meduna bio prognan, a škola je napuštena i pretvorena u han. Nakon progona sa Meduna, monah Ilić se preselio na Uble, gdje je o svom trošku osnovao školu pomognut zalaganjem sveštenika Vuka Madžovog Vuksanovića sa Bioča. I Vuko je u ovoj školi držao nastavu. Nastavni plan u Ilićevoj školi nešto se razlikovao od onoga iz škole na Medunu i omogućavao je školovanje i onima koji se nijesu obrazovali samo za sveštenike. Dakle, očito da je ona bila u neku ruku i državna škola, čime su se i u Kučima, kao i u ostalim krajevima Crne Gore, počeli stvarati uslovi da prosvjeta i školsko učenje budu dostupni svima koji žele učiti. Nažalost, škola je bila kratkog vijeka jer je monah Ilić za stalno napustio Kuče i preselio se u Srbiju, te јe njegovim odlaskom škola ugašena. Nakon gašenja škole na Ublima, sveštenik Pavić Lukin Petrović pri Crkvi Svetog Jovana Krstitelja na Kosoru osniva školu i uči đake iz Kuča. Hroničari bilježe da i ova škola, kao i dvije prethodne na Ublima, ubrzo biva napuštena.
U Brskutu 1869. godine za đake tog sela otvorena je škola koju su pohađali i Kuči iz sjevernog dijela takozvanog Kučkog Površja. Školu u Brskutu otvorila je Knjaževina Crna Gora, dakle bila je državna. Njen plan i program omogućavao je pohađanje nastave i onima koji se nijesu pripremali za sveštenički čin. Prvi učitelji i u ovoj školi bili su sveštenici – pop Radoje Simović, te njegovi sinovi Dmitar i Nikola, kao i pop Đoko Milačić.
ODLOŽI ORUŽJE
Prva državna četvororazredna škola čiji je nastavni plan i program omogućavao školovanje svim đacima iz Kuča osnovana je 1883. godine. Po zapisu Stevana Dučića, škola je otvorena ponovo na Ublima i u njoj su nastavu mogla pohađati sva dјeca iz Kuča bez razlike u vjeri, osim Brskućana, koji su od 1869. godine imali svoju školu, pa nije bilo potrebe da iz tog udaljenog sela dolaze do Ubala. Školska zgrada podignuta je u blizini Crkve Svetog Jovana Bogoslova. U njoј su djeca sticala osnovno znanje punih 78 godina, odnosno sve do 1961. godine.
Prvi učitelj u prvoj četvororazrednoj osnovnoj školi u Kučima bio je pop Vuko Čejović od Radevića sa Kosora. Pop Vuko bio je najobrazovaniji Kuč tog vremena. Završio je Bogosloviju na Cetinju, a potom studirao na Duhovnoj akademiji u Kijevu, u tadašnjoj Rusiji, odakle se vratio 1876. godine. Neko vrijeme bio je profesor na Cetinju. Duhovni i prosvјetiteljski rad Vuka Čejovića na Ublima trajao je punih trideset godina. Iz prvih godina Vukovog učiteljovanja ostao je upamćen podatak po kojem je časove počinjao rečenicom: "Odloži oružje". To stoga što su đaci koji su u to vrijeme pohađali nastavu bili odrasli momci – ratnici.
U godinama koje su slijedile, u želji za produhovljavanjem i prosvjećivanjem naroda, raspirio se plamen osnivanja osnovnih škola. Tako je 1887. godine osnovana škola u Zatrijepču, najprije privatna u selu Nikmaraši, a potom državna, u kojoj je jedan od prvih učitelja bio Nikola Radovanović iz Dučića. Njega je naslijedio njegov učenik Tomo Đeljošević iz Zatrijepča. U školskim analima, po tvrdnji Zefa Đuravčaja, bivšeg direktora škole, stoji da je prvi učitelj u Zatrijepču bio Mitar Ivanović sa Cetinja.
U knjizi "Duhovni život kučkih Ubala" Miljan Živković sabrao je obilje podataka vezanih za istorijat školstva u Kučima, koje su, pored Dučića, objavili Jovan Erdeljanović, Marko Rašović, dr Radomir Pelević, dr Zdravko Ivanović… te pobrojao brojna imena zaslužnih duhovnika i prosvјetitelja.
Početkom XX vijeka raširilo se neimarstvo na gradnji osnovnih škola, ali i prosvјetiteljski rad na obrazovanju omladine. Tako je 1903. otvorena škola u Doljanima, potom 1905. na Medunu, a poslije ujedinjenja 1918. i u drugim mjestima – na Stravču, na Moču, u Bezjovu, Fundini, Bioču, Orahovu, Cvilinu i još jedna u Zatrijepču. Novitet u obrazovanju ostvaren je početkom XX vijeka time što su u tom periodu, pored muške, nastavu počela pohađati i ženska djeca, što je po zapisu Stevana Dučića, izazivalo smijeh i porugu da "ženska uči knjigu".
UBALSKA OSMOLJETKA
Četvororazredna škola na Ublima radila je u istom prostoru, u porti Crkve Svetog Jovana Bogoslova, sve do 1961. godine, dakle punih 78 godina. Iz jednog statističkog izvještaja iz 1910. godine, koji je objavio profesor Zdravko Ivanović, vidi se da su 1901. školu pohađala 33 učenika. Iz godine u godinu taj broj je varirao, s tim da je 1904. dostigao brojku od 122 đaka.
Nakon Drugog svjetskog rata škola je nastavila rad, a prvi učitelj bio je Đorđije Vuksanović sa Bioča. Kako je osnovno obrazovanje postalo obavezno, naglo se povećavao i broj učenika u četvororazrednoj školi na Ublima, ali i u sedam područnih odjeljenja, pa se nametnula potreba za gradnjom nove školske zgrade. Odluka o tome donijeta je 1958. godine, a dvije godine kasnije, 1960. na Gomilicama u centru Ubala sagrađena je nova velika i moderna zgrada. Prvi učenici u novoj osmorazrednoj školi nastavu su počeli pohađati školske 1960/61. Za direktora škole postavljen je Miljan Prelević, profesor istorije. Ubrzo nakon početka rada škola je dobila naziv po narodnom heroju Đoku Preleviću iz sela Viđenje.Đoko Prelević je poginuo junačkom smrću na planini Žijevo 1943. godine.
U ljetopisu škole zapisano je da je prve školske godine upisano 550 učenika. Njihov broj se uvećavao sve do početka sedamdesetih godina. Tako je školske 1964/65. škola imala preko 700 đaka raspoređenih u više od 20 odjeljenja u matičnoj i sedam područnih škola. To јe broj na kojem bi i danas pozavidjele mnoge gradske škole u Crnoj Gori. Radilo se u dvije smjene i bila su po dva odjeljenja od petog do osmog razreda. Nastavu je u pojedinim periodima izvodilo blizu 30 nastavnika i učitelja. Nagrade i priznanja koji se nalaze uramljeni u holu škole, koje su učenici osvajali na opštinskim i republičkim takmičenjima, najbolja su potvrda stručnog i posvećenog rada nastavnika tokom minulih godina.
Osamdesetih godina broj učenika počeo je da opada, a počela su se gasiti i područna odjeljenja. Tako da od sedam odjeljenja koja su nekad postojala – na Medunu, Bezjovu, Cvilinu, Orahovu, Koćima, Momču, Kržanji, već nekoliko godina ne radi nijedno. Školska zgrada građena šezdesetih godina prodata je Kombinatu aluminijuma, a učenici i nastavnici su se 1991. godine preselili u prostor koji je bio sagrađen za stanovanje nastavnika, gdje se i sada nalaze.
