Kako je kazala, glasanje parlamentarne većine za ovo rješenje nije iznenađenje, ali treba da bilježimo neprincipijelnost političkih subjekata.
- Naime, jedna broj poslanika sadašnje vlasti, a nekadašnje opozicije, ovim je demonstrirao gaženje ranijih stavova i principa o ovom pitanju. Ovo se naročito odnosi na Demokrate, koji su ne tako davno, uz krilaticu “Časti mi!” obećavali da će obezbijediti da školski odbori kao stvarni predstavnici zaposlenih, đaka i roditelja biraju rukovodioce obrazovnih ustanova, kako bi zaustavili partijske izbore. No, fotelje su učinile da se to brzo transformiše u “časti mi partiju kvotom direktorskih mjesta u školama i odustajemo od principa” - kaže Kaluđerović.
CGO podsjeća da je za demokratizaciju sistema ključno da direktore javnih obrazovnih ustanova ne bira ministar već školski odbor, uz precizno definisane nadležnosti i odgovornosti. Da to može biti “opasno” po zatvoren partijski sistem opomenuo je još 2010. godine slučaj gimnazije na Cetinju. Uvidjevši moć školskih odbora, tadašnje vlasti su se opredijelile da stave pod kontrolu prosvjetu zarad partijskog i izbornog inžinjeringa tako što su zakonski tu nadležnost prebacili na ministra.
- CGO se od tada zalagao da direktora javnih ustanova obrazovanja ne treba da imenuje i razriješava ministar prosvjete. Navodili smo i primjere da ministri često nijesu htjeli da postupaju po sudskim odlukama, niti po prijedlozima za razriješenje Prosvjetne inspekcija koji nijesu odgovarali njihovim partijskim interesima. Takođe, izričito smo bili i protiv ministrove nadležnosti da diskreciono odlučuje o kandidatu za direktora, jer je praksa pokazivala da rijetko najbolji kandidat dobije tu funkciju, što je vodilo urušavanju povjerenja u instituciju konkursa od strane zapošljenih u ovom sistemu - istakla je pravna savjetnica.
Kako je istakla, CGO je vjerovao da se izmjenama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju iz maja 2023. godine počinje ići u pravcu razumijevanja dokazano opasnog mehanizma partijskog uticaja u školama, uz napomenu da treba bolje urediti kriterijume za izbor članova u školskim odborima kako bi se omogućilo njihovo valjano funkcionisanje.
- Ministar je već imao solidnu zakonsku mogućnost intervencije. Naime, član 75 Opšteg zakona o obrazovanju propisivao je da ministar može raspustiti školski, odnosno upravni odbor javne ustanove ukoliko se isti ne sastaje ili ne vrši svoju funkciju, a na prijedlog direktora ili nadležne inspekcije, i odrediti rok za konstituisanje novog, odnosno ako se u tom roku ne konstituiše novi odbor, ministar ga imenuje ali najduže za period do šest mjeseci.
Dakle, zakonski okvir za kontrolu i sankcionisanje (ne)rada školskih odbora je postojao, a to potire sve ključne argumente za vraćanje starog rješenja koje su poslanici vlasti iznijeli. Primjena tog rješenja je zahtijevala transparentnost i predstavljala teži put kojim vlasti nijesu htjele ići, a sve zarad disciplinovanja “neposlušnika” i jačanja partijskih uticaja, kako u susret predstojećim lokalnim, tako i potencijalnim vanrednim izborima - kaže Kaluđerović.
Znači, kako je istakla, umjesto da je postojeći mehanizam unaprijeđen kroz jačanje određenih zakonskih odredbi i preciziranje ovlašćenja i obaveza školskih odbora, kao i kaznenih odredbi ako krše Ustav, zakonske i podzakonske norme, očito je “isplativije” bilo da se vrati rješenje kojim se obrazovni sistem pretvara u monetu za partijsko potkusurivanje čime se nastavlja njegovo devastiranje.
- CGO naglašava da ovo podupire i činjenica da je istovremeno Prosvjetna inspekcija vraćena pod kontrolu Ministarstva prosvjete, kao drugostepenog organa, čime se zaokružuje apsolutni uticaj ministra prosvjete, bez mogućnosti transparentnosti i kontrole kadriranja u oblasti koja mora biti zasnovana na zdravoj kompeticiji.
CGO ocjenjuje da se zakoni ne smiju donositi po liku i djelu nijednog pojedinca ili partije. Svi su oni smjenjivi, a naša je stvarnost pokazala i da ta smjenjivost dobija na ubrzanju. Na žalost, loša zakonska rješenja i poslije njih dugo proizvode štetu, a ovo je jedno od takvih. Konačno, ovo pokazuje da nijesmo još došli do odgovornih političara i ministara kad je u pitanju prosvjeta, čime se ograničava ukupan napredak društva i države - navodi se u saopštenju Kaluđerović.
