- Ustav jasno i nedvosmisleno propisuje da sudiji prestaje funkcija, pored ostalog, i zbog ispunjenja uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju (član 121 Ustava), a sudiji Ustavnog suda zbog ispunjenja uslova za starosnu penziju (član 154 Ustava). Sudijska funkcija sticanjem uslova za starosnu penziju po automatizmu prestaje, bez obzira da li sudije i tužioci žele ili ne da se penzionišu. To znači da se sudije ne moraju penzionisati i mogu se baviti drugim poslovima, ali im sticanjem uslova za starosnu penziju prestaje sudijska funkcija - pojasnio je Koprivica.
Saopštenje prenosimo u cjelosti:
Sam momenat kada određeni sudija ispuni uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju je vezan za volju sudije da li želi iskoristiti to svoje pravo i zatražiti penzionisanje. Međutim, u konkretnom slučaju, prestanak sudijske funkcije ne zavisi od volje sudije koji je ispunio uslov za ostvarivanje prava na starosnu penziju, jer se radi o imperativnoj normi koja određuje kada sudiji prestaje funkcija. U pravničkom dovijanju da bi što duže ostali na funkciji, sudije su se pozivale na Zakon o radu, iako njime nijesu propisani uslovi za ostvarivanje prava na starosnu penziju, koje Ustav postavlja kao osnov za prestanak funkcije. Nikako se ne može izjednačiti javna funkcija sa radnim odnosom.
Dodaje da je jasan je i potpuno ispravan stav Vrhovnog suda, on glasi:
Sudije ne zasnivaju radni odnos, već se odlukom Sudskog savjeta biraju radi obavljanja sudijske funkcije, kao javne funkcije. Javna funkcija sudije se ne ugovara, kao radni odnos, već povjerava izborom sudije od strane Sudskog savjeta."
Mimo Ustava, pravnih argumenata, stavova Vrhovnog suda, Sudskog i Tužikačkog savjeta i stavova univerzitetskih profesora radnog prava, većina sudija Ustavnog suda je ukidajući odredbe Zakona o PIO, zauzela stav da je mjerodavan Zakon o radu (viša starosna granica), pokušavši da provuku i nametnu stav o primjeni zakona koji u konačnom nije meritoran i pravno obavezujući, a sve zato što ispravnom primjenom Ustava i Zakona o PIO na koji upućuje Ustav, za njih četvoro upravo ove godine prestaje funkcija sudije Ustavnog suda. Klasičan sukob interesa, čak i po slovu Zakona o sprečavanju korupcije.
U cilju izbjegavanja urušavanja pravnog sistema sa nesagledivim posledicama, apelujem na Skupštinu Crne Gore da što hitnije, već na samom početku vanrednog zasijedanja u petak 30. avgusta, konstatuje prestanak funkcije sudiji Miloradu Gogiću.
Skupština je u ovom sazivu pokazala da može riješiti važne izazove u pogledu zahtevnih pravosudnih imenovanja, doprinoseći konsolidaciji institucija i ubrzanju EU integracija naše države, i na tom fonu treba nastaviti.
Apsurdno je da Skupština sprovodi postupak izbora sedmog sudije, doduše neuspješan je bio postupak nedavno, a da nije konstatovala prestanak funkcije onom sudiji na čije mjesto treba da stupi novoizabrani sudija, iako su već 3 mjeseca ispunjeni svi uslovi za to. Ne postoji nijedan pravni razlog da se konstatacija prestanka funkcije ovom sudiji Ustavnog suda ne učini već u petak, čak štaviše postoji već od 27.maja obaveza da se to učini. Nije prihvatljivo da se ne sprovede konstatacija prestanka funkcije, na osnovu urednog dopisa i obaveštenja Ustavnog suda o ispunjenju uslova za prestanak funkcije jednom sudiji. Pomenutom sudiji je prestala funkcija i nikako se bilo kakvim zakonom, pa ni njegovom zloupotrebom, ne može vratiti jer se nijedan zakon ne može retroaktivno primijeniti na taj slučaj.
Takođe, Ustavni odbor Skupštine mora pod hitno zatražiti od Ustavnog suda podatke kojim je sve sudijama istog nastupio razlog za prestanak funkcije, u skladu sa članom 154 Ustava i da zauzmu stavove o ostvarivanju ustavnosti, što im je nadležnost po Poslovniku. Jasno je da je još dvoje sudija (Desanka Lopičić i Budimir Šćepanović) imaju uslov za starosnu penziju, te im je po sili Ustava već prestala funkcija iako i dalje sjede ns tim pozicijama. U toku ove godine sutkinja Đuranović takođe stiče uslov za starosnu penziju, te joj ima po sili Ustava ima prestati funkcija. Nezakonit sastav suda je bitna povreda prava, sa jasnim posledicama. I to je okolnost o kojoj se itekako mora voditi računa.
Kome odgovara ovo stanje, ko njime gubi, a ko dobija?
Građanima sigurno ne odgovara, a još manje pravnoj državi.
Jedini uživaoci mogu biti sudije i tužioci kojima su ranije Sudski i Tužilački savjet utvrdili prestanak funkcije zbog ispunjenja uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju, među kojima su dobro poznati korifeji zarobljenog pravosuđa, uključujući i bivšeg GST-a Milivoja Katnića, koji su podnijeli ili će podnijeti ustavne žalbe, uzdajući se u sudije Ustavnog suda, koji su u istom položaju, i kojima funkcija treba prestati po istom osnovu, da će isti zbog obzira prema svojoj funkciji i ličnoj potrebi da što duže na njoj ostanu, iskoristiti, bolje reći zloupotrebiti, svoju superpoziciju u pravnom sistemu i usvojiti njihove ustavne žalbe. Na djelu je svojevrsan esnafski dil. Njihovo vraćanje mimo prava i stavova pomenutih institucija, bilo bi ravno koruptivnom obrascu, stoga druge grane vlasti, u dijelu svojih nadležnosti, ne smiju to dozvoliti.
Nije bez značaja skrenuti pažnju i Skupštini i cjelokupnoj javnosti Crne Gore, na određene činjenice, koje su nažalost daleko od očiju javnosti. Naime, sudije Ustavnog suda koji su ispunili uslove za starosnu penziju pa samim tim i po sili Ustava i za prestanak funkcije, uključujući i gospodina Gogića, čine većinu u Ustavnom sudu, koja neprincipijelno i mimo ranijih stavova i prakse Ustavnog suda, usvaja ustavne žalbe o ukidanju pritvora u vrlo delikatnim predmetima organizovanog kriminala, kao npr u slučaju Petra Lazovića. Taj trend je zabrinjavajući i prijeti da učini uzaludnim rad SDT-a i državnog tuzilaštva u cjelini. Nemamo pravo na miješanje u rad Ustavnog suda, ali nemamo ni pravo da u dijelu svojih nadležnosti ne činimo ono što se mora učiniti, a što bi vodilo prekidanju ovih krajnje zabrinjavajućih tendencija.
