Kotorski planinarsko-alpinistički tandem, iskusni 61-godišnji Marjan Šantić i njegov mladi saputnik 30-godišnji Marko Janković, krenuli su ovih dana na pohod iz Nepala, gdje im je cilj izlazak na vrh Ajlend Pik na Himalajima, visok 6150 metara, piše Boka News.

Nose kotorsku i crnogorsku zastavu, koje će se, nadaju se tome, u njihovim rukama zavijoriti na vrhu, čim se na njega ispenju. Nadaju se sreći, zdravlju i lijepom vremenu, a svi njihovi poštovaoci i prijatelji to im od srca žele. To im je poželio i njihov vodič- Nepalac koji ih je 17. oktobra srdačno dočekao na aerodromu u Katmanduu.

- Krenuli smo iz Tirane avionom za Katmandu, gdje nas je sačekala ekipa iz Hrvatske, na čelu sa Stipom Božićem, proslavljenim planinarem koji je dva puta bio na Mont Everestu. On će nas ispratiti na uspon uz svu potrebnu logistiku. Nas pet planinara ćemo pokušati uspon. Večeras u 24 sata krećemo terencem do novog aerodroma i leta. Puni smo entuzijazma i želje za hodanjem. Zdravi smo što je najvažnije. Pokušavamo da što više olakšamo ruksake,a sve nam je itekako potrebno. Lakše se krećemo kad je lakši ruksak - piše nam Marjan iz Katmandua, gdje je imao prilike da zajedno sa Markom obiđe najveći budistički hram na Tibetu.

Objašnjava da su izabrali Ajlend Pik zato što su toliko para sakupili- svaki visočiji vrh je zahtijevao više novca, koji oni nisu mogli da priušte.

- Nas dvojica smo željeli da idemo na Aljasku, međutim, kako su počele inflacije po svijetu, oni su podigli cijene posjeta najvećem nacionalnom parku i najvećoj sjevernoameričkoj planini Denali sa 4000 na 10 000 eura po osobi, što mi nismo mogli sebi da priuštimo, te smo se preorijentisali na Himalaje. Nas dvojica smo sakupili ukupno oko 7000 eura, svaki po tri ipo hiljade, pri čemu su nam pomogli Turistička organizacija Kotor, porodica Kovač, brojni kotorski ugostitelji, firme i moji prijatelji, članovi PD "Vjeverica" i mnogi ljudi dobre volje. Obojica imamo fantastičnu opremu, što se toga tiče nema problema, a koliko smo fizički spremni, vidjećemo na licu mjesta. To je zahtjevna planina, temperature su minus 20 – minus 30 stepeni, upotrebljavaju se i konopi, morate da imate i alpinističko iskustvo - kaže Marjan za Boka News.

Upoznati su da je sniježna lavina na Himalajima nedavno zatrpala dvoje planinara, a bilo je i žrtava poplava, ali jaka volja i entuzijazam drže Marjana i Marka nepokolebljivo na putu ka Ajlend Piku.

Prvi Marjanov veliki uspon bio je Grossglokner, 3800mnv, najveći vrh Austrije, na koji je izašao 2015. godine, nakon što je doživio prelom kičme, bio paralizovan i hospitalizovan u KBC-u. Poslije te povrede počeo je da vježba da hoda, ispočetka danima po tri- četiri koraka, kasnije sve više i duže, a kad je ojačao, počeo je da ide na visoke planine, što mu je pričinjavalo zadovoljstvo.

- Uslijedio je uspon na Kilimandžaro (5900mnv) u Tanzaniji 2017. godine, gdje sam se pridružio ekspediciji iz Beograda, kao jedini iz Crne Gore. Poslije toga 2018. godine, u roku od pola godine idem dva puta na Elbrus (5642 mnv)u Rusiji, na najveću evropsku planinu.

U ekspediciju koju čine planinari iz Ex-Jugoslavije- Slovenije, Makedonije, Srbije, Hrvatske, zatim iz Španije, Bugarske i ja jedini iz Crne Gore, 2020. godine odlazim na Akonkagvu (6962mnv) u Argentinu. Nakon tri godine, evo ponovo odlazim planinama u pohode. Preležao sam KOVID, a kičma koja me je stalno boljela, prestala je da me boli, zbog čega sam prezadovoljan, ispričao nam je Marjan pred polazak.

Kao lice sa 49 posto invaliditeta, Marjan je i član Udruženja paraplegičara Kotora i dio je Upravnog odbora istog. Cijelo vrijeme je u pokretu, trenira hodajući od Kotora do Trojice i nazad, kao i vodeći turističke grupe, učenike osnovnih škola, građane Kotora planinskim stazama po čitavoj Crnoj Gori, u saradnji sa Turističkom organizacijom i nekim agencijama. Najpopularnije staze su, kaže, one po Lovćenu i Orjenu, a prije svake ture on cijelu stazu obilazi sam, dkako bi preduprijedio moguće prepreke na putu.

Kotorska tvrđava i njene staze su za Marjana idealne za pripreme, kroz trening koji podrazumijeva izlazak na Kaštel svakodnevno (ujutru ili popodne) po tri- četiri puta gore i dolje, što znači prelazak oko deset do jedanaest hiljada skala (samo do vrha ih ima 1400).