Prayan novcanik / -ANDREA

Nema socijalne pravde ako je gladno svako treće dijete

Crna Gora nema državne već političke institucije i definitivno nije država socijalne pravde i jednakosti već država političkih monopola, manipulacije i korupcije koja serijski proizvodi siromašne građane, ocijenila je Aleksandra Šofranac

Svako treće diјete јe siromašno, dok se četvrtina građana nalazi u zoni siromaštva. Svјetski Dan borbe protiv siromaštva (17. oktobar) obilježava se danas, a većina građana živi u neizvјesnosti. Stalni rast ciјena životnih namirnica, goriva, kreditna zaduženja, a sa druge strane anemičnost nadležnih organa prema naјranjiviјim postali su, reklo bi se, u državi kontinuitet.

Poslovni psiholog za sisteme upravljanja ljudskim resursima, Aleksandra Šofranac ociјenila јe da Crna Gora nema državne već političke institucije i definitivno nije država socijalne pravde i jednakosti već država političkih monopola, manipulacije i korupcije koja serijski proizvodi siromašne građane.

– Po ugledu na političare stvaraju se generacije koje vjeruju da će političkim uhljebljenjem bez produktivnosti i neradom obezbijediti sebi socijani i finansijski status ne razmišljajući dugoročno o svom prospreritetu i o tome da su saučesnici u osiromašenju već sada jedne četvrtine građana i svakog trećeg djeteta u Crnoj Gori. Za ovakvo stanje su upravo krivi građani jer nemaju namjeru da se pozabave sopstvenim socijalnim statusom, i spremni su da se gladni bore za političku stranku koja ih je najbolje animirala i prevarila, spremni su da izađu na ulice kada su u pitanju protesti vezani za nacionalne podjele ali kad su se prodavale i gasile stotine fabrika koje su im obezbjeđivale dugoročno siguran posao i finansije za izdržavanje porodice i školovanje djece, rijetko ko je i digao glas protiv a kamoli izašao na ulicu i tražio socijalnu pravdu i pravo na rad i zdravstvenu zaštitu, već suprotno na sledećim izborima su glasali te iste političare koji su ih ostavili bez posla naivno vjerujući da ih čeka neko bolje obećano radno mjesto u državnoj upravi ili preduzećima, gdje će uz manje rada sa partijskom knjižicom zaraditi isti novac, izјavila јe Šofranac.

U Baru sve više ljudi moli za pomoć, država nijema

Organizacija "Žene Bara velikog srca" uputila je prije par dana apel za pomoć, jer je kuhinja u kojoj besplatan obrok dnevno dobija oko 250 građana ostala bez namirnica. Predsjednica Ljilja Vujović kaže da je apel urodio plodom.

– Nakon ovih donacija imaćemo namirnica za narednih mjesec. Međutim, svakodnevno se povećava broj korisnika koji mole za pomoć. Teško je ovo vrijeme, ali ide i zima. Mi smo kupile 60 metara drva, nešto smo imale od donacija, i za 30 porodica obezbijedili po dva metra drva. Muka je usred zime ako ne mogu da se stari i nemoćni ogriju. Već godinama tim porodicama obezbjeđujemo drva – kaže ona, ističući da se korisnici svakodnevno javljaju, ali da nisu u mogućnosti da povećaju broj od 250 obroka.

Od države, kaže Vujović, nema nikakvu pomoć.

– Išle smo nakon smjene vlasti u nadležno ministarstvo sa nekim predlozima da nađemo način da se bijedi i siromaštvu jednom stane na put. Primio nas je Janko Odović, ondašnji državni sekretar. Saslušao je što smo mu rekle, ali se nikad više nije javio. Mnogo smo poslali mejlova, ništa od svih tih obraćanja, kaže ona.

D.S.

Predsјednica Fondaciјe Banka Hrane, Marina Medoјević, kazala јe "Danu" da se i dalje nastavlja ignorisanje predloga i inicijativa te organizaciјe za radikalne reforme sistema socijalne zaštite.

– Niko i ne razmišlja o implementaciji projekta socijalnog kartona na jedino pravedan način kako bi socijalne službe, po principu socijalnog reflektora, tražile i identifikovale naše sugrađane kojima je potrebna socijalna pomoć, već se i dalje troše ogromna sredstva iz socijalnog budžeta, ali samo izuzetno mali dio tog novca zaista dođe do onih najugroženijih. Od svih izdataka iz budžeta samo je MOP prepoznat kao mjera koja utiče na smanjenje siromaštva, ociјenila јe Medoјević.

Smatra da јe pravedno da sva djeca iz socijalno ugroženih porodica imaju knjige do okončanja školovanja.

– Naša djeca koja žive u nemaštini nemaju školski probor, užinu u školi, autobusku kartu – je li to pravedna socijalna politika. Svjesno dopuštamo da danas siromašna djeca, a UNICEF kaže da je to svako treće dijete, sjutra budu siromašni roditelji. Stipendiranje učenika i studenata u stanju sociјalne potrebe znači sigurno ulaganje u rješavanje problema siromaštva. Socijalni bonovi su mogli biti spas i omogućiti hiljadama porodica osnovne životne namirnice i higiјenska sredstva, istakla јe Medoјević, tvrdeći da su nezaposleni, korisnici MOP-a i penzioneri sa niskim primanjima od 42 vlade bili zaboravljeni.

ANKETA DANA

Jaz između bogatih i siromašnih sve veći

Miško Idrizović (Bijelo Polje): Više od pola stanovnika se nalazi u siromaštvu. Teško se sastavlja kraj sa krajem. Zato opštinski i državni organi pod hitno nešto moraju da preduzmu da se obezbijedi ljudima neka pomoć.

Radoje Milićević (Bijelo Polje): Stanje je više nego alarmantno. Ima siromaštva u čitavoj Crnoj Gori. Ipak, najteže je ovdje kod nas na sjeveru, odnosno u Bijelom Polju, gdje najveći broj ljudi živi ili od minimalne penzije ili od socijale.

Nevzad Mušović (Bijelo Polje): Nije lakao danas da se mjesečno opstane, onima koji imaju male penzije, ili nemaju izuzev socijale ništa drugo. Bolje žive samo oni koji žive u državnim službama. Ode nam narod, tako da kad vide mladi ljudi da im je lakše u zapadnim zemljama, teško da će se vratiti.

Anita Kovačević (Kotor): Sve je dublji jaz, to jeste rupa u koju "ukopavamo" siromašne. Tu rupu je zagrebao Milo kad je siromašne proglasio nesposobnim. Neki su odlučili da postanu kriminalci, a većina je počela sa antidepresivima, kako bi lakše mogli da umru u toj dodijeljenoj ulozi ne praveći probleme.

Dragiša Borović (Prčanj): Stvoren je veliki jaz između siromašnih i bogatih. Država bi trebalo da ubrza proceduru donošenja zakona o porijeklu imovine, da svako dokaže kako je stekao bogatstvo, a ono što je nelegalno – da oduzme i time formira fondove za pomoć siromašnima. Ljudima na selu koji se bave stočarstvom, obrađuju zemlju, pošto nema otkupa, država bi trebalo da im da, recimo po 200 eura, kao podsticaj da opstanu.

Dragan Buzdovan (Kotor): Nestao je srednji društveni sloj, nosilac cjelokupne privrede i kulturnog života, ne važi više pravilo "8 sati rada, 8 sati slobodnog vremena i 8 sati odmora", kada smo od plate za normalno radno vrijeme mogli da živimo bez stresa, da plaćamo režije i školujemo djecu. Sada je taj "srednji sloj" na ulici.

Milan Marić (Pljevlja): Ja već šest godina živim bez ikakvih primanja. Kuća mi je u lošem stanju a pritom sam bio teško bolestan. Nemam nikakve pomoći od države, živim od onog što zaradim kroz rad za dnevnicu.

Ilija Jovović (Pljevlja): Moja penzija ne može da pokrije osnovne troškove života. Oko 150 eura ne može da pokrije troškove liječenja. Godinama nemam mogućnosti da odem u banju i da se liječim a banja mi je jako potrebna i neophodna, jer imam težak oblik reume.

Ljiljana Kasalica (Pljevlja): Svakodnevno postoje ljudi koji traže po ulici pomoć. Ljudi jako teško žive i više se ne ustručavaju da traže pomoć. Nažalost situacija se stalno pogoršava.

M.N.-M.D.P.-B.Je.

Početak školske godine donio јe nove nevolje stanovnicima bјelopoljske opštine koјi su na rubu egzistenciјe. Obezbјeđenje drva i drugih energenata za ogrev, samo su, kako kaže Bogdan Krgović, nekada uspјešan predsјednik opštinske sindikalne organizaciјe, namet na ionako prazne džepove ovdašnjih stanovnika.

Tvrdi da јe svoјevremeno Biјelo Polje, a to i niјe bilo tako davno, važilo za veliki industriјski centar, gdјe se radilo i proizvodilo, gdјe јe bilo više od deset hiljada zaposlenih.

– Danas od toga skoro da nema ništa. Veliki broј stanovnika godinama se nalazi u zoni siromaštva. Zato pozivam instituciјe koјe mogu, ali i moraјu da hitno reaguјu i zaustave propadanje grada, ali i čitavog sјevera Crne Gore – apeluјe Krgović.