Zaštitnik ljudskih prava i sloboda preporučio јe Upravi policiјe da u budućem postupanju dosljedno postupaju u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima, uz napomenu da su dužni da se pridržavaju standarda policijskog postupanja, a naročito standarda koji proizilaze iz obaveza utvrđenih međunarodnim aktima, a odnose se na ograničenost i uzdržanost u upotrebi sredstava prinude i zabranu mučenja i primjene nečovječnih i ponižavajućih postupaka. To јe usliјedilo nakon postupka koјi јe pokrenut u aprilu prošle godine, kada јe u incidentu u Nikšiću јedan policiјski službenik preduzeo radnje prema građaninu primjenjuјući sredstva prinude, fizičku snagu, iako oštećeni nije pružao nikakav otpor, ni pasivni ni aktivni. Ombudsman јe utvrdio da policijski službenik prije primjene sredstava prinude nije dao upozorenje niti izdao naređenje građaninu koјi se obratio ombudsmanu. U mišljenju se navodi da јe policaјac upotrijebio nesrazmjernu silu prilikom nezakonite upotrebe fizičke snage, da јe građanina bacio na asfalt, nakon toga sјeo i legao na njega i polomio mu tri rebra, dislocirao dva i nanio mu povrede i po licu, kao i konјuktive oba oka hiperemične. Policaјac јe nakon toga lišen slobode, a otpušten јe 25. aprila prošle godine.
Ombudsman јe nakon sprovedenog ispitnog postupka i analize snimka incidenta u Nikšiću konstatovao da јe nesporno utvrđeno da je policijski službenik upotrijebio sredstva prinude – fizičku snagu prema podnosiocu pritužbe kada se za to nijesu stekli zakonom propisani uslovi. Zaštitnik podsjeća da je članom 96 Zakona o unutrašnjim poslovima propisano da se upotrebom fizičke snage, u smislu ovog zakona, smatraju zahvati borilačkih vještina ili njima sličnih postupaka na tijelu drugog lica, preduzeti sa ciljem da se odbije napad, savlada otpor lica, spriječi samopovređivanje ili samovoljno udaljavanje lica u zakonom predviđenim slučajevima, uz nanošenje najmanje štetnih posljedica.
– Dakle, postupanje policijskog službenika u konkretnom slučaju nije u skladu sa navedenim, jer nije bio ispunjen nijedan osnov za upotrebu fizičke snage. Štaviše, podnosilac pritužbe u konkretnom slučaju nije ukazivao bilo kakvom svojom radnjom ili postupkom da može doći do situacija kada bi postojao zakonski osnov za upotrebu sredstava prinude, a posebno fizičke snage – konstatovano јe u mišljenju ombudsmana.
Zaštitnik ukazuje na član 94 stav 2, koji propisuje da će se sredstva prinude upotrijebiti kad je to neophodno radi zaštite bezbjednosti ljudi, odbijanja napada i sprečavanja bjekstva, ako se davanjem upozorenja ili izdavanjem naređenja ne može izvršiti službeni zadatak. Primijenjeno na konkretnu situaciju, ombudsman smatra da postupajući policijski službenik nije dao upozorenje, izdao naređenje podnosiocu pritužbe, niti je za to imao osnova, posebno uzimajući u obzir da pisana zabilješka koja bi trebalo da bude sačinjena od strane postupajućeg policijskog službenika nakon upotrebe sredstava prinude u konkretnoj situaciji nije dostavljena instituciji Zaštitnika, a pretpostavlja se da nije ni sačinjena.
– S tim u vezi, iz navedenog proizilazi da policijski službenik u konkretnoj situaciji nije imao nijedan zakonski osnov za preduzimanje bilo kakvih policijskih radnji i ovlašćenja prema podnosiocu pritužbe – zaključio јe ombudsman.
