Pobjednice su Lejla Bećirović i Sofija Kopirvica. Lejla Bećirović je pobjedila u kategoriji od 7 do 12 godina, u kojoj je nagrađen njen literarni rad (prvo mjesto).
Sofija Koprivica je pobjedila u kategoriji od 12 do 18 godina, u kojoj je nagrađen njen likovni rad (prvo mjesto).
U daljem djelu teksta objavljujemo pobjedničke radove:
Kategorija od 7 do 12 godina
Nagradjen literarni rad (prvo mjesto)
Lejla Bećirović
Šesti razred OŠ “Mrkojevići”, Pečurice
Mentorka: Snežana Pejović
"Djevojčice o ženama koje su obilježile kulturu Crne Gore
Jedan, dva, tri, četiri..."Broji, Lejla, ovce kada ne možeš da zaspiš. Ili čitaj, pa da vidiš kako će san na oči da dođe", kaže mi moja majka uvijek kada joj se žalim da mi se ne spava. Uzalud se trudim da utonem u carstvo snova, brojevi i slova me asociraju na priče iz prošlosti u kojima je heroj žena koja je svojim postojanjem i djelovanjem obilježila kraj u kojem živim.
Osnovna škola koju pohađam zove se "Mrkojevići" i udaljena je oko 15 km od grada. U njoj danas ima oko 150 dječaka i isto toliko djevojčica. Međutim, prije nešto više od 50 godina ovaj kraj, koji se nalazi na periferiji barske opštine, iznjedrio je prvu školovanu ženu iz ovog mjesta. Bila je to učiteljica Anifa Vulić.
Kažu da čovjek vrijedi onoliko koliki zna. Ja sa svojih 11 godina znam da će lik ove sad mudre starice biti kao svetionik u uzburkanoj noći da nas podsjeti da nikada ne odustajemo od svojih snova. Ona je željela i istrajala u potrebi da izađe izvan granica dozvoljenog.
U osnovnoj školi su je pitali šta želi da postane kada poraste. Odmah je osmogodišnja Nifa prepoznala ljepotu rada sa djecom i već tada je znala da će biti učiteljica. Želja u njoj gorjela je jače od svih onih ljudi koji su poput hladnog tuša pokušali da ugase njenu čvrstu volju da joj se želja ispuni.
Dok je otac kategorično i čvrsto rekao NE daljem školovanju jer je ženi u to vrijeme bilo mjesto kod kuće, tiha pojava njene majke joj je samo jednom pokazala kažiprstom na obraz i tiho rekla:" Njega čuvaj." Istrajala je prva školovana Mrkovka na putu ostvarenja svog sna. Prkosno se suprotstavila: " Ili ću u more ili na fakultet!" Uspjela je da ga završi i sredinom devedesetih godina prošlog vijeka i vrati se mjestu iz kojeg potiče gdje je provela 35 godina rada učeći djecu: slova, brojeve, ali i da vjeruju u sebe.
Trnovit je bio njen put. Školarina je koštala 6000 dinara na godišnjem nivou, a opština joj je uz inicijativu tadašnjeg direktora škole obezbijedila hiljadu manje. Prodavali su Nifini roditelji na pijaci: ulje, masline, sir... spremni da za svoje dijete urade sve što treba.
O ovoj sada već starici od 80 ljeta pisali su mnogi novinari. Divili su joj se poput umjetnici koja je na platnu života odlučila da odabere neke drugačije boje, ne one već viđene.
Na putu od kuće do škole često je sretnem. Sa knjigom u ruci izvodi ovce na pašu. Kada je pozdravim, nasmiješi mi se. U njenin očima prepoznam sjaj zvijezda. I to je znak. Biću i ja drugačija, inovativna i svoja!"
Kategorija od 12 do 18 godina
Nagradjen likovni rad (prvo mjesto)
Sofija Koprivica
OŠ “Milorad Musa Burzan” (osmi razred)
Podgorica
Mentorka: Dragana Radoman
