Na zimsko računanje vremena prelazi se svakog posljednjeg vikenda u oktobru u noći između subote i nedjelje, dok se na ljetnje računanje vremena prelazi posljednje nedjelje u martu, kada se vrijeme pomjera jedan sat unaprijed.

Pomjeranje daje dodatni sat sna i pripremu za predstojeće zimske dane, ali, kako su pokazale studije, može da izazove i neke zdravstvene probleme.

Većina zemalja u Evropi i gotovo cijela Sjeverna Amerika pomjeraju kazaljke na satu dva puta godišnje, a tu praksu prvi put je uvela Njemačka 1916. godine u jeku Prvog svjetskog rata da bi se štedio ugalj korišćen za osvjetljavanje. Njen primjer slijedile su i Velika Britanija, Rusija i SAD, a sezonsku promjenu sata uvelo je više od 140 država.

Osnovna ideja bila je da se bolje iskoristi dnevna svjetlost što je još 1784. godine zagovarao američki političar i naučnik Bendžamin Frenklin koji je objavio esej u kome je predlagao da ljudi ranije ustaju i tako uštede na svijećama.

Broj zemalja koje su mijenjale sat značajno se smanjio između dva rata, a ljetnje računanje vremena ponovo je uvedeno nakon naftne krize sedamdesetih godina prošlog vijeka, sa ciljem da se uštedi energija.

Ljetnje računanje vremena u nekadašnjoj SFR Jugoslaviji uvedeno je 27. marta 1983. godine.

Evropska unija najavila je prije nekoliko godina da će ukinuti ljetnje i zimsko računanje vremena i usvojiti jedinstveno, ali se to još nije dogodilo.