Protokol o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja nad ženama i nasilja u porodici se ne sprovodi na pravi način, a veliki broj zaposlenih u institucijama zaduženim za njegovo sprovođenje, nemaju informacije da taj dokument postoji. To je ocijenjeno na okruglom stolu na temu značaja i prakse multisektorske saradnje zasnovane na Protokolu, koji je organizovao SOS telefon za žrtve nasilja Podgorica, prenosi PR Centar.
Direktorica te nevladine organizacije, Biljana Zeković, kazala je da su odlučili da urade istraživanje koje bi pokazalo realnu situaciju u praksi u instititucijama sistema čije postupanje pojedinačno i međusektorsko definiše navedeni Protokol. Konkretno u pitanju su institucije socijalne i zdravstvene zaštite, policijske službe, pravosudni organi, mediji i nevladine organizacije koje obezbjeđuju specijalizovane usluge podrške žrtva.
- Kada smo razmišljali na koji način da sprovedemo monitoring istraživanje odlučili smo da nam ključne ciljne grupe budu upravo predstavnici navedenih institucija, kako ne bi smo došle u situaciju da neko kaže da su dobijeni rezultati naši stavovi, naša percepcija. Konačni cilj nam je bio da zapravo dobijemo jasno prepoznate probleme u njegovom sprovođenju, kao i preporuke od predstavnika institucija na koji način i koji članovi Protokola bi trebalo da se mijenjaju, jer je praksa pokazala da imamo članove koje je teško sprovesti, neki nijesu usklađeni sa zakonodavnim okvirom..., navela je Zeković.
Prema njenim riječima, dobili su konkretne preporuke i vrlo brzo će biti spreman novi dokument.
Zeković je napomenula da su se tokom istraživanja fokusirali i na usklađenost Protokola sa Istanbulskom konvencijom, što je bilo od posebnog značaja imajući u vidu da se poslednja izmjena Protokola radila upravo na zahtjev Grevio komiteta koji prati sprovođenje Istanbulske konvencije.
- Takođe, analiza usklađenosti Protokola sa zakonom o zaštiti od nasilja u porodici i člana 220 Krivičnog zakona, je bila od značaja prije svega zato što je Protokol izrađen upravo da bi se olakšalo sprovođenje ova dva za nasilje u porodici ključna zakona, pojasnila je Zeković.
Kako je istakla, jedna od ključnih preporuke Grevio komiteta je bila da se Protokol prilagodi svim oblicima rodno zasnovanog nasilja definisanih Istanbulskom konvencijom, međutim, izmijenjen je samo naziv protokola u kojim je uključeno i „nasilje nad ženama“ ali sam sadržaj Protokola i dalje obuhvata isključivo porodično nasilje.
Prema njenim riječima, od ključne važnosti je što ono Protokol propisuje mehanizme multisektorske saradnje, a prije svega zahtijeva hitnost u postupanju i donošenju odluka, kao i sprovođenju istrage i tako dalje.
Opšti utisak nakon analize rezultata dobijenih istraživanjem je da Protokol iz niza razloga nije u pravoj mjeri zaživio u postupanju i radu nadležnih institucija i organa. Ključni nedostaci tiču se nejasnoće pojedinih članova Protokola, nemogućnost primjene u praksi zbog nedostatka ljudskih ali i tehničkih/prostornih kapaciteta u policijskim i socijalnim službama i pravosudnim organima, neinformisanost prosvetnih radnika, a posebno zdravstvenih službi o sadržaju i uopšte postojanju Protokola, kao i nedostataki kvalitetne musltisektorske saradnje.
Često se ističe nedovoljan broj policijskih službenika angažovanih na problematici porodičnog nasilja, posebno na sjeveru i jugu Crne Gore, needukovanost i neinformisanost službenika policije, posebno onih koji na osnovu prijave za nasilje izlaze na teren.
Dodatno, postupanje u centrima za socijalni rad otežava preopterećenost voditelja slučaja radnim obavezama kao i nedostatak multidisciplinarnih timova koji su u ranijem periodu davali dobre rezultate za razliku od novo uvedenih metoda multisektorskog djelovanja.
Saradnica na programima, Martina Vučelić, je govoreći o istaživanju i Protokolu u dijelu koji se odnosi na državno tužilaštvo istakla da je , za razliku od drugih institucija potpisnica, vrlo uočljivo da se svi članovi Protokola odnose isključivo na njihove obaveze propisane zakonom. Ne postoje preporuke za postupanje prema žrtvama nasilja u skladu sa principima dužne pažnje, odnos poštovanja i povjerenja, hitnost u postupanju, učešće u izradi Plana podrške ili procjeni rizika, što je osnovna svrha Protokola. Stiče se utisak da se pošlo iz pretpostavke da su svi tužioci u potpunosti senzibilisani za postupanje i rad sa žrtvama nasilja u porodici.
