Da Crna Gora može biti u ozbiljnom problemu zbog zamrzavanja ruske imovine, najbolje ilustruje primjer luksuzne jahte „Luminositi“, koja je od marta usidrena u marini „Porto Montenegra“, a koja je u vlasništvu Andreja G. Gurjeva, ruskog oligarha koji je na listi sankcija.
Od marta do danas niko za jahtu ne plaća dažbine za boravak u marini, niko je ne održava, te je pratkično napuštena.
Jahta, koja plovi pod zastavom Kajmanskih ostrva i čija je vrijedsnost oko 120 miliona eura, je prema izjavi kapetana trebala da ostane u marini „Porto Montenegro“ do jula 2022. godine. Međutim, tu se nalazi i danas.
Zbog sankcija i zamrzavanja imovine, Gurjejev nije u mogućnosti da plaća održavanja, te će o njoj morati uskoro da se stara marina „Porto Montenegro“ ili država Crna Gora, prenosi Adria.
Na sajtu „Porto Montenegra“ u rubrici o jahtama, kao jedan od savjeta na koji vlasnici moraju obratiti pažnju stoji da „ukoliko je jahta aktivna na Mediteranu, ukupna cijena održavanja na godišnjem nivou može iznositi oko 770.000 dolara, dok troškovi upravljanja mogu biti i do 15% viši od ukupnog iznosa“.
Stručnjaci ističu i obavezno osiguranje plovila, što onda dovodi do iznosa od preko milion dolara.
Iako bi marina mogla ostati bez prihoda od oko milion eura, veći problem predstavlja činjenica da sve više Rusa traži pravdu pred međunarodnim sudovima. Neke presude već su donešene u njihovu korist. Ukoliko bi se desila slična situacija sa Crnom Gorom, odštetni zahtjevi bi bili vešemilionski.
Crna Gora slijedi politiku Evropske unije, ali je bez odluke suda odlučila da zamrzne imovinu za više desetina ruskih državljana.
Stručnjaci su odmah upozorili Vladu da se može naći u problemu sa odštetnim zahtjevima.
Evropska unija jasno kaže da se sankcije za pojedince sastoje se od zabrane putovanja i zamrzavanja imovine. Zabrane putovanja sprječavaju pojedince s popisa da uđu ili prolaze kroz teritoriju EU, bilo kopnom, vazduhom ili morem.
Zamrzavanje sredstava znači da su svi računi navedenih lica i entiteta u bankama EU blokirani. Takođe je zabranjeno da im se bilo kakva sredstva ili sredstva direktno ili indirektno stave na raspolaganje.
Dakle, jedno je zamrznuti račune i novac, a drugo imovinu, kao što smo mi uradili. Opravdano se postavlja pitanje ko će sada održavati tu imovinu, ko će platiti ukoliko ta imovina pretpi neku štetu, kao i da li je ovo udar na privatnu svojinu.
Ustavni sud je odblokiran i nastavio sa radom. Upravo pred ovom institucijom se nalazi Inicijativa za ocjenu ustavnosti člana 18 i člana 19 Zakona o međunarodnim restriktivnim mjerama. Podnosioci inicijative smatraju da odluka Vlade nije u skladu sa Ustavom Crne Gore, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama odnosno Zakonom o ratifikaciji Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, izmjenjene u skladu sa Protokolom broj 11.
U Inicijativi se ističe da su, spornim članovima, flagrantno prekršene odredbe čl. 24 I čl. 25 (kao i člana 58) Ustava Crne Gore. Član 24 Ustava Crne Gore glasi “Zajemčena ljudska prava i slobode mogu se ograničiti samo zakonom, u obimu koji dopušta Ustav u mjeri koja je neophodna da bi se u otvorenom i slobodnom demokratskom društvu zadovoljila svrha zbog koje je ograničenje dozvoljeno. Ograničenja se ne smiju uvoditi u druge svrhe osim onih radi kojih su propisana.”
Jezičkim tumačenjem sporne odredbe člana 18 Zakona o međunarodnim restriktivnim mjerama nedvosmisleno se dolazi do zaključka da je istom ukinuto i ograničeno pravo svojine, odnosno pravo raspolaganja imovinom i novčanim sredstvima preko obima i mjere koju dopušta Ustav, kao i preko svrhe radi koje je Ustavom dozvoljeno eventualno ograničenje prava svojine ( u javnom interesu uz isplatu pravične naknade).
Ukoliko Ustavni sud ocijeni da odredbe nisu u skladu sa Ustavnom Crna Gora ulazi u veliki problem.
Advokat Veselin Radulović kazao je za nedavno da postoji osnovana sumnja da u slučaju zamrzavanja imovine ruskim državljanima nije ispoštovana zakonska procedura i da bi to moglo da košta državu Crnu Goru.
Prema njegovim riječima, to vjerovatno znači da će ruski državljani osporavati te odluke, prvo žalbom pred nadležnim Ministarstvom finansija, a nakon toga, ako bi njihova žalba bila odbijena, imaju pravo pokretanja spora pred Upravnim sudom.
- I to nije sve. Bojim se da ako bi u toj zakonskoj proceduri utvrđeno da je donesena nezakonita odluka, da bi ta lica mogla pokrenuti parnične postupke u kojima bi tražili naknadu štete, zbog ograničavanja jednog od osnovnih ljudskih prava a to je prava na imovinu. Šteta bi se utvrđivala od slučaja do slučaja, i država bi morala da je nadoknadi- naveo je advokat.
