Bivši vojni predstavnik Crne Gore u NATO, admiral u penziji Dragan Samardžić, kaže da se prilikom valorizacije strateških objekata mora takođe voditi računa o nacionalnim interesima i bezbjednosti.

On napominje da se mora voditi računa prilikom eventualne prodaje Luke Bar za koju je proteklih godina bilo zainteresovanih, od Rusije, Srbije do kineskih i multinacionalnih kompanija.

- Važno je voditi računa o obavezama koje Crna Gora ima prema NATO-u, obavezama preuzetim SOFA sporazumom [Sporazum o statusu snaga iz 2007. godine, kojim je regulisan privremeni boravak američkih vojnika na crnogorskoj teritoriji], kao i sporazumom o podršci zemlje domaćina u obezbjeđenju logistike u slučaju da NATO trupe dolaze da brane Crnu Goru u slučaju njenog ugrožavanja i obezbjeđivanja tranzita trupa NATO-a kroz Crnu Goru- objašnjava Samardžić u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE).

O tome, dodaje, treba voditi računa prilikom sačinjavanja eventualne tenderske dokumentacije i kasnije ugovora.

- I mislim da bi bilo neophodno u sve to uključiti Ministarstvo odbrane- smatra Samardžić.

Luka Bar ne može u ruke Rusije Za kupovinu Luke Bar su proteklih godina mnogi bili zainteresovani.

Ruski ambasador u Podgorici Andrej Nesterenko je 2013. obznanio da je Moskva "bila zainteresovana" da razgovara sa čelnim ljudima crnogorske vojske o mogućnosti da ruski ratni brodovi pristaju u luke Bar i Kotor, ali da Ministarstvo odbrane Crne Gore to odbilo, prenosi RTCG portal.

- Važno je da se Luka Bar, kao objekat strateškog značaja, ne može dati svakome u ruke. Tu, prije svega, mislim na Rusiju- kaže Samardžić na pitanje RSE da li u globalnoj političkoj konstelaciji važnost Luke dodatno dobija na značaju.

- Vidjeli ste najnovija dešavanja, prvi put je NATO jasno definisao da Rusija predstavlja najozbiljniju direktnu opasnost za saveznike, i zato treba voditi računa kada je riječ o novom koncesionaru ili operateru Luke. Potpuno je jasno da Luka Bar ne može doći u ruke Rusije, ili nekog iz Rusije- kaže Samardžić.

Podsjeća i da je Crna Gora 2019. usvojila Zakon o kritičnoj infrastrukturi, koji određuje kriterijume za objekte na toj listi. U slučaju krize ili rata, takvi objekti ulaze u planove NATO-a i oni se štite.

Međutim, dodaje da još nisu donesena sva potrebna podzakonska akta kojima bi se decidno navelo o kojim objektima je riječ, a među njima je i Luka Bar.

Krajem 2015. godine je tadašnji premijer Srbije Aleksandar Vučić izjavio da će pokušati naći strateškog partnera kako bi kupili Luku Bar, podsjeća RSE.

Vučić je to izjavio dan nakon što je Srbija kupila deset posto Crnogorskog elektroprenosnog sistema. Dvije godine kasnije je Vlada Crne Gore odustala od prodaje trećine akcija Luke poljskoj kompaniji "OT Logistik" jer nije bila zadovoljna ponudom.

Država ima 54 odsto udjela u vlasničkoj strukturi Luke. Tokom proteklih godina su se kao mogući kupci Luke pominjali i investitori iz Kine, te crnogorsko preduzeće "Uniprom".

Kako je povodom dana Luke Bar 28. juna rekao predsjednik Sindikata lučkih radnika Vladimir Obradović, "pokušalo se sa prodajom Luke Bar i Bogu hvala, to nijesmo dozvolili".