Zapošljavanje u javnom sektoru je normativno zapuštena oblast, što dovodi do toga da su razni oblici nekonkurentnog zapošljavanja, koje nije zasnovano na zaslugama, pravilo u praksi, a ne izuzetak, ocijenjeno je u analizi NVO Institut Alternativa "Ni klijent, ni gazda!
Кa većoj otpornosti na politički klijentelizam i korupciju pri zapošljavanju u javnom sektoru u Crnoj Gori".
Кako ističu, u zemlji sa preko 60.000 zaposlenih u javnom sektoru, (što čini 30 odsto udjela u ukupnoj zaposlenosti), zapošljavanje politički podobnih i na druge načine povezanih lica, jedan je od ključnih koruptivnih mehanizama održavanja partija na vlasti i neformalne razmjene usluga.
Prema posljednjim podacima iz Strategije za reformu javne uprave, u javnoj upravi bila su 55.674 zaposlena, ne uključujući javna preduzeća, koja prema podacima Instituta Alternativa zapošljavaju preko 12.000 ljudi.
Na drugoj strani, krajem 2020. godine, periodu koji je uporediv sa posljednjim dostupnim podacima o zaposlenosti u javnoj upravi i preduzećima, ukupan broj zaposlenih iznosio je oko 219.000.
– Čak i u onim podsektorima, koji su bili pod većom lupom Evropske komisije i civilnog društva, pravila su toliko labava, a kriterijumi toliko niski, da nema garancija da će biti zaposlene osobe koje posjeduju neophodna znanja i vještine iz date oblasti. Rijetka zelena polja, tj. ispunjenost osnovnih preduslova za sprečavanje neprimjerenih uticaja koje smo prepoznali, nisu dovoljna za suštinske pomake u ovoj oblasti, koji su prijeko potrebni i na koje konstantno upozorava i Evropska unija. Čak i kad postoji kakvo-takvo testiranje, nema obaveze da se odaberu najbolje rangirani kandidati i kandidatkinje, što dovodi u pitanje svrsishodnost procedura koje prethode krajnjoj odluci o zasnivanju radnog odnosa. Obaveza javnog oglašavanja radnih mjesta u privrednom društvu, javnoj ustanovi i drugoj javnoj službi je postavljena uz brojne izuzetke, u koje spadaju i produžavanje ugovora o radu i preuzimanje zaposlenih. S obzirom na to da je obavezno trajanje javnog oglasa samo tri dana u ustanovama, preduzećima i pojedinim agencijama, ono definitivno nije garancija konkurentnosti popune radnih mjesta – navodi se u analizi instituta.
Ističu da i kad postoji organizacija provjere sposobnosti/kompetencija, nema garancija političke nepristrasnosti komisija koje vrše testiranje.
– Čak ni u odnosu na drugostepeno tijelo za žalbe kandidata za posao u državnoj i lokalnoj administraciji, nema garancije da neće biti uključene prethodno eksponirane političke ličnosti. O efikasnosti zaštite prava, dovoljno govore neslavne brojke o prosječnom trajanju upravnog spora od preko 500 dana, a sporova pred osnovnim sudovima, koji su nadležni za radne sporove, od preko 150 dana. Nadležne inspekcije neadekvatno izvještavaju o učinku. Upravna inspekcija odbija inicijative jer je sudski postupak u toku, što govori u prilog neadekvatnoj zaštiti prava i uopšte javnog interesa u ovim postupcima. Dodatno, stav Inspekcije rada da ne može intervenisati dok je postupak zapošljavanja u toku naročito ruši načelo preventivnog djelovanja inspekcija. Oba slučaja ilustrativno svjedoče o tome da inspekcije ne djeluju u punoj mjeri kao saveznici u borbi protiv korupcije i političkog klijentelizma prilikom zapošljavanja u javnom sektoru – navode u Institutu Alternativa.
