Aktuelna Vlada mora napraviti iskorak u pogledu ispunjavanja obaveza iz pregovaračkog poglavlja 27, poručila je direktorica Centra za klimatske promjene Univerziteta Donja Gorica, Ivana Vojinović, i pozvala donosioce odluka da mudro iskoriste pruženu šansu i otvorena vrata Evropske unije (EU).

Vojinović, koja je deset godina bila na čelu Radne grupe za Poglavlje 27, kazala je da su klimatske promjene podsegment koji će sve više dobijati na značaju u okviru tog poglavlja kako pregovori sa EU budu odmicali.

„Nažalost, vidimo da je Crna Gora u posljednjih nekoliko godina usporila dinamiku na ispunjavanju kriterijuma u poglavlju 27, što je u tri posljednja izvještaja Evropske komisije (EK) jasno potcrtano“, kazala je Vojinović u intervjuu agenciji MINA.

Prema njenim riječima, posljednji izvještaj EK iz oktobra bio je najalarmantniji.

„To nijesu nikakve nametnute obaveze, to je nešto što mi tražimo da ispunimo da bi postali članica EU“, naglasila je Vojinović.

Ona je kazala da su se na Međuvladinoj konferenciji, održanoj krajem januara u Briselu, čuli pozitivni signali i da je Crnoj Gori ponovo otvoren evropski put.

„I sada je na nama, kao na državi, prije svega na donosiocima političkih odluka, da pametno iskoriste pruženu šansu i otvorena vrata EU“, poručila je Vojinović.

Ona je rekla da su njena očekivanja od aktuelne Vlade velika jer se, kako je kazala, ne može raditi onako kako se radilo u protekle tri godine.

„Tako da zaista očekujem da bi ova Vlada morala napraviti iskorak u poglavlju 27, jer ako to ne uradi, mi smo propustili svaki vagon u vozu koji nas vodi u Brisel“, istakla je Vojinović.

Ona je kazala da je optimista zbog podrške EU i pozitivnih signala iz Brisela.

„Koristim i ovu priliku da ukažem donosiocima odluka danas u Crnoj Gori da se ovaj moment mora mudro iskoristiti, a mudro će se iskoristiti jedino ako se bude marljivo radilo i ako se bude uložila ogromna energija“, istakla je Vojinović.

Prema njenim riječima, samo održavanje Međuvladine konferencije je ohrabrujuće, iako je uglavnom bilo posvećeno poglavljima 23 i 24.

„Svi znamo da smo sa tim poglavljima počeli pregovore i metodologija nalaže da ćemo ih sa njima i zatvoriti, ali ne možemo u međuvremenu da zanemarimo ostala. Na njima se mora raditi intenzivno, jer u momentu kada steknemo internu spremnost za zatvaranje poglavlja 23 i 24, može nam se upravo predočiti poglavlje 27 kao ono koje će biti kočnica“, upozorila je Vojinović.

Postoje, kako je navela, jasne obaveze u Akcionom planu za poglavlje 27 i tu nema ništa posebno da se novo dodaje.

„Sve je napisano što treba da bude urađeno i samo treba da se radi. U oktobru nas čeka novi izvještaj EK, vidjećemo. Ali ponavljam, ova Vlada mora da nešto uradi u poglavlju 27“, dodala je Vojinović.

Ona je kazala da je Crna Gora, nažalost, u posljednje tri godine potpuno zamrznula zakonodavni, odnosno normativni dio.

„Upravo u periodu kada je EU donijela dosta novih propisa, prije svega u kontekstu donošenja Evropskog zelenog sporazuma i činjenice da su klimatske promjene istakli kao jedan od ključnih prioriteta zemalja članica, mi nijesmo napredovali u usklađivanju našeg zakonodavstva“, navela je Vojinović.

Ona je podsjetila da je Crna Gora, krajem 2019. godine, prva u regionu, donijela Zakon o sprečavanju negativnih uticaja klimatskih promjena i jedan podzakonski akt iz te oblasti, i na tome se, kako je kazala, stalo.

Vojinović je rekla da je, upravo u tom periodu, EU počela da produkuje ključne propise u toj oblasti.

Kako je navela, 2021. donijet je prvi evropski zakon o klimi, koji je kao mandatornu obavezu za članice EU, što se odnosi i na zemlje kandidate, postavio cilj postizanje nulte emisije gasova sa efektom staklene bašte do 2050. godine.

„Mi još nijesmo taj propis prenijeli u naše zakonodavstvo, na šta EU ne gleda blagonaklono. Na izmjenama Zakona o klimatskim promjenama se radi već dvije godine. Tom dinamikom mi ne možemo da sustignemo ni izradu propisa, a kamoli njihovu implementaciju koja je jako zahtjevna i puno košta“, kazala je Vojinović.

Upitana koliko je Crna Gora odmakla dalje od usvajanja strategija i donošenja planova, s obzirom na to da se, na osnovu periodičnih izvještaja, da zaključiti da se obaveze uglavnom djelimično realizuju i da se često prolongiraju rokovi za njihovo ispunjavanje, Vojinović je istakla da se mora odustajati od prakse prolongiranja ili opravdanja zašto nešto nije realizovano.

„Razumijem kad postoje objektivni razlozi, ali ako se neke obaveze prebacuju iz plana u plan, iz strategije u strategiju, moraju se mnogo ozbiljnije sagledati razlozi“, kazala je Vojinović.

Ona je rekla da Crna Gora ima Akcioni plan za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27, na osnovu kojeg EU ocjenjuje stepen interne spremnosti države za zatvaranje poglavlja.

„Tu su rezultati pogubni. U posljednjem izvještajnom periodu, krajem 2023. godine, stepen realizacije bio je svega 38 odsto. Sa takvom, jedva prelaznom ocjenom, ne možemo očekivati da u neko skorije vrijeme iskoračimo na tom planu“, smatra Vojinović.

Crna Gora je, kako je navela, 2015. godine donijela prvu, i za sada jedinu Strategiju u oblasti klimatskih promjena, kojom je postavljen cilj smanjenje od 30 odsto emisije gasova sa efektom staklene bašte do 2030. godine, što je bio preduslov za potpisivanje Pariskog sporazuma.

„Po tom sporazumu, koji smo ratifikovali u oktobru 2017. godine, obaveza nam je da svakih pet godina revidiramo taj namjeravani nacionalni doprinos i da povećavamo stepen ambicije kada je riječ o smanjenju emisije tih gasova“, pojasnila je Vojinović.

Ona je kazala da pariski sporazum vrlo direktno govori da svaka nova revizija mora da odražava najveću moguću ambiciju države.

„Mi smo ga revidirali 2021. godine na nivo od 35 odsto, što je EK te godine ocijenila kao nedovoljno“, dodala je Vojinović.

Kako je navela, pored te Strategije, Crna Gora mora urgentno da donese nacionalni plan adaptacije na klimatske promjene.

„Na njegovoj izradi se radi sa UNDP-em, ali tu se moraju maksimalno ubrzati aktivnosti“, istakla je Vojinović.

Ona je podsjetila da su sektor poljoprivrede i turizma naročito osjetljivi na klimatske promjene.

„To su vrlo ozbiljna pitanja kojima Vlada mora da se posveti. Nacionalni plan adaptacije je jako važan, jer ne možemo više razvoj ključnih privrednih grana da planiramo kao što smo to radili prije čak ni deset, a kamoli prije 20 ili 30 godina, jer se klima rapidno promijenila“, upozorila je Vojinović.

Ona je ukazala i na značaj donošenja planova na lokalnom nivoi jer se, kako je kazala, klimatske promjene dešavaju upravo na lokalnom nivou i najviše pogađaju lokalno stanovništvo.

„Zato je važno da se jača kapacitet odgovora naših jedinica lokalne samouprave. Poznato je da one nemaju finansijskih kapaciteta da samostalno odgovore tim izazovima, i zato snažna podrška sa nacionalnog nivoa mora da postoji“, kazala je Vojinović.

Govoreći o posljednjem Izvještaju EK, ona je kazala da se u dijelu koji se odnosi na klimatske promjene konstatuje da stepen usklađenosti zakonodavstva Crne Gore u toj oblasti „ostaje da bude ograničen“.

„Upravo je akcenat na tome - ostaje da bude. Znači, bio je ograničen i u prethodnom izvještajnom periodu, i onom prije. Dakle, dodali su podsjetnik koji bi trebalo već da upali alarm kod nas“, rekla je Vojinović.

Ona je podsjetila da se Crna Gora još nije uskladila sa najnovijim klimatsko-energetskim okvirom EU, kojim je Evropa snažno povećala svoje ambicije.

„On bi trebalo konačno da postane dio našeg strateškog okvira kroz nacionalni energetski plan, koji bi Vlada trebalo da donese u junu ove godine. To će biti jedan od opredjeljujućih dokumenata upravo u ovoj oblasti koja se tiče prilagođavanja ključnih sektora koji najviše doprinose emisiji gasova s efektom staklene bašte ambicijama EU“, pojasnila je Vojinović.

Ona je rekla da se nada da će taj dokument vrlo brzo biti dostupan ukupnoj, a naročito zainteresovanoj javnosti.

„Mi kroz taj dokument integrišemo sve ono što Evropa od naša traži, a to je prije svega smanjenje emisije gasova sa efektivnom zaklone bašte, makar za 55 odsto do 2030. godine“, kazala je Vojinović.

U okviru tog dokumenta, kako je navela, Crna Gora bi morala da poveća stepen ambicije kada je riječ o učinku obnovljivih izbora energije u zadovoljenju energetskih potreba, i niz drugih važnih elementa.

Vojinović je naglasila da je sektor energetike posebno važan, jer prema nacionalnom inventaru gasova sa efektom saklene vašte, koji vodi Agenciju za zaštitu životne sredine, učešće sektora energetike u ukupnim emisijama je čak 75 odsto.

Prema njenim riječima, to je oblast koja najviše mora da se prilagodi kako bi Crna Gora ispunila ono što su njene međunarodne obavežne na ovom planu.

„Dakle, ta transformacija i tranzicija koja znači postepenu eliminaciju upotrebe uglja i značajne uloge uglja u cjelokupnom energetskom miksu Crne Gore je jedna od najkrupnijih tranzicionih aktivnosti koje Crnu Goru već čekaju“, rekla je Vojinović.

Ona je podsjetila da Crna Gora ima jednu termoelektranu (TE), u Pljevljima, koja u zavisnosti od hidroloških uslova iz godine u godinu pokriva oko 40 odsto energetskih potreba, što je značajno.

„Ona predstavlja jedini bazni izvor proizvodnje električne energije u Crnoj Gori i ne može se zatvoriti preko noći. Potreban je postupni period pronalaženja održive alternative kako se smanjuje broj radnih sati TE i upotreba uglja, ne samo u termoelektrani, nego i u individualnim domaćinstvima“, pojasnila je Vojinović.

To je, smatra ona, jedan od najkrupnijih tranzicionih koraka na koji se Crna Gora obavezala potpisujući međunarodne sporazume i konvencije u toj oblasti.

Vojinović je podsjetila da Crna Gora ima i dvije velike hidroelektrane, Pivu i Perućicu, koje su, kako je navela, stub energetskog potencijala države kada je riječ o obnovljivim izvorima energije.

„Ali tu moramo da budemo jako obazirivi, jer upravo klimatske promjene utiču na značajno smanjenje vodnog balansa i potencijala“, dodala je Vojinović.

Kako je navela, i vjetroelektrane učestvuju sa gotovo 20 odsto u proizvodnji energije, ali treba još više podsticati njihovo učešće, dok je solarni potencijal apsolutno nedovoljno iskorišten.

„Mislim da nam mnoge države, naročito na sjeveru Evrope, zavide kako bi one svojim ekološkim i naprednim tehnologijama iskoristile voliki broj sunčanih dana koji imamo mi u Crnoj Gori“, dodala je Vojinović.

Ona je kazala da, poslije energetike, sektor saobraćaja takođe značajno doprinosi emisji gasova sa efektom staklene bašte.

„I u tom dijelu, ne toliko kompleksno, ali zaista jeste skupo, prelazak na održivu mobilnost u cijeloj državi“, dodala je Vojinović.

Ona je podsjetila da se od 1998. godine broj vozila u Crnoj Gori udvostručio, a da su kapaciteti ostali isti, što je dovelo do dodatnog doprinosa sektora drumskog saobraćaja zagađenju, odnosno emisiji gasova sa efektom staklene bašte i podsticanju klimatskih promjena.

„Druga činjenica je da su vozila koje uglavnom cirkulišu na našim drumovima prilično stara u odnosu na neki evropski prosjek, posebno putnička vozila, u prosjeku 14 godina“, kazala je Vojinović.

Na crnogorskim putevima je, kako je navela, vrlo malo hibridnih automobila, jer oni finansijski nijesu dostupni prosječnom crnogorskom građaninu, a sa druge strane, nije izgrađena ni infrastruktura punionica i slično.

„A to je sve ono što nam Zelena agenda EU nalaže. Dakle, mora se preći na održivu mobilnost, na održivi transport. Oni su u okviru Evropskog zelenog sporozuma definisali od 2035. godine zabranu proizvodnje novih vozila na dizel i benzinski pogon. To je takođe velika transformacija, koja će imati reperkusije kod nas“, kazala je Vojinović.

Prema njenim riječima, jako je važno jače uključivanje države i na tom planu.

„Da pomogne građane subvencijama i dodatnom financijskom podrškom da prilikom sljedećeg kupovine vozila, ako im budžeti to omogućavaju, prelaze na te održivije modalitete transporta“, dodala je Vojinović.

Upitana da li se može procijeniti kada bi poglavlje 27 moglo biti zatvoreno, Vojinović je kazala da članstvo Crne Gore u EU na kraju može biti par ekscelans politička odluka, u zavisnosti od konstalacije političkih prilika, prije svega na evropskom nivou i u kontekstu bezbjednosnih rizika.

„Ali, ako bismo udžbenički posmatrali stanje stvari, ovako koliki nam je sad stepen realizacija obaveza i koliko dugo traje ispunjenje nekih zahtjeva, treba nam još jedan duži vremenski period“, kazala je Vojinović.

Ona smatra da, ako se „ubaci u petu brzinu“ u smislu rada i posvećenosti poglavlju 27, mnogi stvari koje su propuštene mogle bi da se nadoknade.

„Sve zavisi od mudre pregovaračke moći ljudi koji će ubuduće voditi poglavlje 27, jer vidim da se sada ponovo mijenjaju te pregovaračke strukture, što nas takođe koči na eropskom putu“, dodala je Vojinović.

Na pitanje da li Crna Gora ima kadrovske kapacitete koji treba da iznesu sav taj posao, ona je odgovorila da je uvijek smatrala da u Crnoj Gori svugdje postoji dobar kadrovski potencijal, ne samo u državnoj administraciji, nego generalno.

„Problem u Crnoj Gori je neravnomjerna distribucija tog kadrovskog potencijala. Nijesam sigurna da su, u svakoj fazi pregovaračkog procesa, ljudi sa najboljim znanjima i vještinama bili dio struktura koje su komunicirale sa Briselom i koje su najbolje shvatale briselske poruke“, kazala je Vojinović.