– Ročišta se zakazuju u velikim razmacima iako sam, uvidom u zakazana suđenja na sajtu suda, uočila da je bilo slobodnih termina i mnogo ranije od zakazanih. Takođe, sudija Stojanovski ne dozvoljava da se raspravlja o suštinskim pitanjima i konkretnim dokazima već u drugoj godini trajanja spora prihvata naknadne i nedozvoljene zahtjeve branjenika tužene strane – ističe se u pismu u koje je "Dan" imao uvid.
U pismu se navodi da u pozivu na pripremno ročište od 13.2.2023. godine, stoji "Obavještavaju se stranke da su dužne, najkasnije na pripremnom ročištu, da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože sve dokaze koje žele izvesti u toku postupka".
– Isto ovo sudija ponavlja u zapisniku sa pripremnog ročišta koje je zaključila dana 15.3.2023. Dakle, prije godinu dana. Nasuprot tome, na posljednjem održanom, četvrtom ročištu glavne rasprave, sudija Stojanovski prihvata zahtjev branjenice tuženog da se pribavi još jedna informacija od Agencije za mirno rješavanje radnih sporova (Sud se obraćao Agenciji već jednom, kako bi potvrdio da je ova tužba blagovremena, što je i potvrđeno), i to sada sa pitanjem da li sam se ja blagovremeno obratila Agenciji, nakon što me je nadležna institucija u procesu uputila na Agenciju. Sve i da nijesam (a jesam), na Agenciji je da ocijeni ispravnost zahtjeva a ne nikako suda. Sve su ovo činjenice koje potvrđuju da je riječ o namjernom odugovlačenju radnog spora u kojem se ja iscrpljujem i fizički i finansijski (riječ je o mom radnom mjestu, a rekonvalescent sam od karcinoma), a korist od odugovlačenja imaju branioci tuženog jer oni za svaki izlazak na ročište imaju tarifu. Kome je sve u interesu da ovaj spor traje ovoliko dugo i pored jasnih i nedvosmislenih dokaza da je riječ isključivo o revanšizmu tuženog prema meni, mogu da pretpostavim – stoji u pismu.
Knežević navodi i da je širom svijeta predstavljala Crnu Goru na veoma visokom nivou, u brojnim međunarodnim institucijama, na svjetskim kongresima i skupovima elitne vazduhoplovne branše.
– Takvom grubom i neprofesionalnom odnosu prema meni svjedočile su i neke moje kolege, dok su bili svjedoci u postupku, da sam im bila rukovodilac, a sudija ih je navodila da govore o banalnim stvarima, na primjer o satnici koju sam za njih obračunavala, pored svih ostalih obaveza, umjesto da ih pita ozbiljna pitanja poput naziva velikih projekata koje smo realizovali, nazivu radnih zadataka koje su dobijali od mene i slično. Nakon ročišta su me pozvali telefonom i pitali da li je realno da vlada onakva netrpeljivost prema meni u sudnici. Nažalost, realno je. Još uvijek se iskreno nadam da će se ovaj radni spor, kao i preostala dva, okončati u duhu istine i pravde, u najkraćem, sada mogućem roku – zaključuje se u pismu.
