U aprilu se navršilo sedam godina kada je više od 370 novinara u preko stotinu publikacija širom svijeta istovremeno objavilo istragu “Panama Papers” s Međunarodnim konzorcijem istraživačkih novinara (ICIJ).
Istraga nagrađena Pulitzerovom nagradom bila je zasnovana na curenju miliona dokumenata iz panamske advokatske firme Mossack Fonseca. Arhiva dosijea, do kojih su prvi došli novinari njemačkog lista Süddeutsche Zeitung i koji su podijelili s ICIJ-om, uključivao je detalje o finansijskim tajnama 140 političara i drugih poznatih ličnosti i vlasnika kompanija širom svijeta, te otkriva kako su premještali svoj novac kroz tajnu šemu u ofšor poreskim rajevima.
Na sedmu godišnjicu objavljivanja Panamskih papira, postavlja se pitanje gdje se sada nalaze neke od najvažnijih ličnosti prvobitne istrage i naslijeđe koje su Panamski papiri ostavili za sobom.
Mossack i Fonseca
Sada zloglasna panamska advokatska firma i meta curenja, Mossack Fonseca, zatvorena je u roku od dvije godine od objavljivanja istrage usljed brojniih tužbi i pod globalnim pritiskom. Međutim, osnivači kompanije, Ramón Fonseca i Jürgen Mossack, navodno su još uvijek u Panami, kaže član ICIJ-a Sol Lauría Paz.
Dok se Mossack “smirio”, kaže Lauría Paz, Fonseca je aktivan na Twitteru, gdje objavljuje nekoliko puta dnevno, često govoreći o teorijama zavjere o Panamskim papirima i COVID-19.
Njih dvojica su oslobođeni optužbi u panamskom slučaju za pranje novca 2022. godine, nakon što je sudija presudio da tužilaštvo nije dokazalo da je firma upravljala ili pokušala da sakrije nezakonita sredstva iz Brazila. Dvojica advokata su, međutim, među desetinama optuženih u drugom predmetu koji se odnosi na Panamske papire za “zločine protiv javnog ekonomskog poretka”. Ročište je zakazano za decembar 2023. godine.
Njih dvojicu još uvijek traže njemački tužioci, ali ih od izručenja štiti panamski ustav.
Mossack i Fonseca nisu samo bili na udaru tužbi – 2019. pokrenuli su tužbu kojom su pokušali blokirati objavljivanje “The Laundromat”, Netflixovog filma inspirisanog Panamskim papirima, tvrdeći da je tumačenje u ulozi Garyja Oldmana i Antonia Banderasa je bio klevetnički. Izgubili su slučaj.
Islandski premijer Gunnlaugsson
Jedna od najneposrednijih i najdubljih uticaja afera Panamski dokumenti imala je na Islandu, gdje je tadašnji premijer Sigmundur Davíð Gunnlaugsson podnio ostavku nakon što su dokumenti otkrili da je držao ofšor kompaniju koja se koristila za skrivanje novca – a da to nije saopštio. Nakon dvodnevne reakcije javnosti, Gunnlaugsson je podnio ostavku i zamijenio ga je Sigurður Ingi Jóhannsson.
Gunnlaugsson je napravio politički povratak – 2017. godine osnovao je konzervativnu Partiju centra i nastavlja da služi u parlamentu Islanda kao lider stranke.
Pakistanski premijer Nawaz Sharif
Tadašnji premijer Pakistana, Nawaz Sharif, doživio je nešto sporiji politički pad nakon Panamskih dokumenata, istragom koja je otkrila offshore imovinu njegove porodice i izazvala velike proteste i zvaničnu istragu o Sharifovim finansijama.
Na kraju, Sharif je uklonjen sa premijerske funkcije, osuđen na 10 godina zatvora , novčano kažnjen sa 10,6 miliona dolara i izrečena mu je doživotna zabrana obavljanja javnih funkcija. On je u egzilu u Londonu, nakon što se nije uspio vratiti u Pakistan nakon puta u Ujedinjeno Kraljevstvo uz kauciju. Nedavno je primećen kako ulazi u luksuzne prodavnice Londona.
Putinovi drugari
Neke od najsloženijih veza otkrivenih istragom potiču iz široke mreže bogatstva koje se kreće na računima nekih od bliskih saveznika i prijatelja ruskog predsjednika Vladimira Putina – novca koji je vjerovatno pripadao samom Putinu, piše ICIJ.
Istraga je označila nekoliko njegovih najbližih prijatelja, uključujući čelistu Sergeja Roldugina – Putinovog prijatelja iz djetinjstva. Dokumenti koji su procurili pokazali su da je Roldugin bio glavna figura u mreži koja je prebacivala preko 2. milijarde dolara preko banaka i lažnih kompanija.
Ranije ove godine, švajcarski tužioci optužili su četvoricu bankarskih rukovodilaca za njihovu ulogu u pomaganju u prenošenju miliona tih dolara i propustom da upozore o vjerovatnom pravom vlasniku računa. Prošle sedmice bankari su osuđeni i kažnjeni stotinama hiljada švajcarskih franaka.
Roldugin i brojni Putinovi prijatelji iz Panamskih papira takođe su bili na udaru sankcija od SAD-a i drugih država zbog njihove povezanosti s Putinom tokom rata u Ukrajini.
Tipster John Doe
Anonimni izvor koji je javnsti otkrio memoriju dokumenata od 2,6 terabajta, John Doe, kaže da još uvijek živi u strahu za svoju sigurnost, godinama nakon što je istraga završila.
“To je rizik s kojim živim, s obzirom na to da je ruska vlada izrazila činjenicu da me želi mrtvog”, rekao je on njemačkom listu DER SPIEGEL 2022. u svom prvom medijskom intervjuu otkako je istraga objavljena.
Curenje podataka je navelo vlasti da pokrenu stotine istraga širom svijeta i izazvalo otkrivanje i istragu drugih dokumenata, kao što su Paradise i Pandora Papers, koji su otkrili još više o offshore svijetu.
“Činjenica da je bilo naknadnih novinarskih saradnji sličnih razmjera je takođe pravi trijumf”, rekao je Doe. “Nažalost, to još uvijek nije dovoljno. Nikada nisam mislio da će objavljivanje podataka jedne advokatske firme do kraja riješiti globalnu korupciju, a kamoli promijeniti ljudsku prirodu. Političari moraju djelovati.”
Zahtjevi poreskih rajeva o reformi
Uzbuna oko Panamskih dokumenata dovela je do a reformi poreskih oaza i sistema širom svijeta – pokreta koji je u posljednjih sedam godina doživio napredak.
„Iako je bilo i drugih, čak i većih curenja informacija, objavljivanje Panamskih dokumenata od strane ICIJ-a ostaje ključni trenutak“, rekao je ekonomista Alex Cobham, koji vodi grupu Tax Justice Network.
„Nikada nije bilo tako moćne, javne demonstracije globalnog dometa finansijske tajne i zloupotrebe poreza. Panamski dokumenti dali su veliki zamah nizu nacionalnih i međunarodnih političkih procesa.”
U samoj Panami, na primjer, vlada je od tada učinila obaveznim za advokatske firme da identifikuju i verifikuju krajnjeg stvarnog vlasnika sa kojim rade, i zahtevala je od panamskih poreskih vlasti da dijele poreske informacije stranih državljana sa njihovom zemljom porijekla, između ostalih promjena.
Britanska Djevičanska Ostrva — dom najvećeg broja ofšor kompanija spomenutih u Panamskim dokumentima — usvojila su zakon iz 2017. koji zahtijeva od pružalaca offshore usluga da prijave stvarne vlasnike kompanija vlastima Ostrva — iako te informacije još uvijek nisu dostupne javnosti. U SAD-u su u toku napori Ministarstva finansija da uspostavi bazu podataka o vlasništvu kompanije, ali su procesi zaustavljeni posljednjih mjeseci.
Iako su napravljeni značajni koraci — i mnoge glasne izjave — ostaje dug put i mnoge prepreke koje treba preći u nastojanju da se poveća transparentnost u globalnom finansijskom sistemu. U Evropi je, na primjer, nekoliko registara vlasništva u Austriji, Belgiji i Holandiji nedavno poništeno, nakon što je sud Evropske unije presudio da javni luksemburški registar krši privatnost vlasnika preduzeća i potencijalno ih dovodi u opasnost.
Cobham, iz mreže Tax Justice Network, ukazuje na napore UN da razviju pravičan međunarodni poreski okvir kao primjer potencijalnih reformi koje obećavaju, ali se suočavaju s otporom.
„Odbijanje onih koji su omogućili zloupotrebu takođe je bilo snažno“, rekao je on. “Mnogo toga ostaje da se uradi.”
Izvor: icij.org
