Aktuelna energetska kriza je ogolila ranjivost sistema proizvodnje i snabdijevanja električnom energijom, a čist primjer je Francuska, država poznata po snažnim kapacitetima proizvodnje struje iz nuklearnih elektrana, smatra ekonomski analitičar Alekandar Vučinić.
– Manje je poznato da je taj sistem bio još impozantniji dok Francuska nije odlučila da slijedi primjer Velike Britanije i privatizuje elektroprivredu. Rukovodeći se rezonima profita, privatne kompanije su odlučile da im se ne isplati proizvoditi struju u brojnim nuklearnim centralama koje im predstavljaju balast zbog troškova održavanja. Tada su neke izbačene iz stroja što je kardinalna greška koja je došla na naplatu sa energetskom krizom 2022. kada se odjednom pojavila egzistencijalna potreba za znatno obimnijom proizvodnjom energije – kazao јe Vučinić za „Dan“.
Vučinić ističe da su ova iskustva izuzetno poučna za Crnu Goru i moraju se imati u vidu prilikom upravljanja sistemima zdravstva, elektroprivrede i vodovoda, naročito prilikom razmatranja njihove potencijalne privatizacije.
– Crnogorsku javnost je nedavno uzburkao "šum" na relaciji MKI i EPCG. MKI јe apostrofirao primarnu ulogu "vođenja računa o kapitalu i ostvarivanju većih prihoda". Zatraženo je od EPCG povećanje cijene struje, što bi predstavljao legitiman izbor, iako ostvarivanje profita nije primarni cilj EPCG. Јednostavnim uvidom u deklaraciju preduzeća, dolazi se do podataka da je za primarni cilj definisano "sigurno i pouzdano snabdijevanje potrošača električnom energijom", "pouzdana i efikasna proizvodnja" kao drugi, dok je "povećanje poslovne efikasnosti" na trećem mjestu. Veoma je bitan i širi društveni kontekst i okolnosti nekontrolisane inflacije. Kompanije u čijoj vlasničkoj strukturi je država ne bi trebalo da prenebregnu taj faktor i odluče da dramatično povećaju cijenu struje, što bi dalo dodatni impuls inflaciji. Pristup koji uzima u obzir i taj faktor predstavlja elementarno društveno odgovoran odnos – navodi Vučinić.
Vučinić smatra da јe suština da EPCG mora težiti, ali ne mora nužno poslovati sa velikim profitima u svim situacijama.
– Sigurnost snabdijevanja je od krucijalnog značaja. U tom ključu treba razvijati dalje kapacitete radi energetske suverenosti Crne Gore i jačanja finansijske pozicije. Distribucija struje kao i vode je esencijalna usluga od vitalnog značaja za stanovništvo i privredu države, i mora imati tretman javnog dobra. Ne može se isključivo posmatrati kroz prizmu profita – poručuјe Vučinić.
Kada јe riјeč o čestim navodima za promјenu vlasničke strukture EPCG, Vučinić smatra da primjer Britanije i Francuske pokazuje da je u kriznim situacijama poželjno držati dizgine u svojim rukama.
– Na osnovu finansijskih iskaza EPCG za 2021. može se zaključiti da je EPCG prilično solidna firma. Za analizu energetskih kompanija najčeće se koriste parametri dug prema EBITDA, koeficijent pokrića kamata, dug prema sopstvenom i ukupnom kapitalu. EPCG bilježi sasvim pristojne vrijednosti, naročito u pogledu masivnosti kapitala koji osigurava da količnik duga prema kapitalu uliva povjerenje. Dodatno, izuzetno dobro stoji koeficijent pokrića kamata, što svjedoči da zarade kompanije za 2021. mogu veoma dobro da pokriju rashode po osnovu kamata. Nešto je lošiji ukupan koeficijent duga u odnosu na zarade kompanije, ali i dalje u preporučenom intervalu za energetske kompanije. Radi poređenja (koje nije sasvim adekvatno jer su u pitanju veće firme), EPCG je ovim vrijednostima u rangu francuskog EDF i nešto bolja od giganta E.ON. Ipak, sasvim je sigurno da je izazovna 2022. godina u energetskom smislu uzrokovala turbulencije i da јe finalna profitabilnost takođe pod znakom pitanja. Pored toga, neophodno je analizirati finansijske položaje svih pojedinačnih preduzeća u sklopu EPCG. Premda je potencijal za razvoj izvanredan, sasvim je sigurno da ne treba praviti kontinuitet sa rđavom višedecenijskom navikom kadririranja po stranačkim uzusima, već angažman kadrova mora biti na meritokratskoj osnovi, čime se osigurava da EPCG bude okosnica privrednog razvoja – zaključuјe Vučinić.
