Prema nezvaničnim informacijama, Vlada Crne Gore i zakupac Adrijatik propertis blizu su postizanja sporazuma koji bi omogućio privremeno otvaranje kompleksa, uz istovremeno zamrzavanje arbitražnog postupka u Londonu na šest mjeseci.
Ako se to dogodi, a sva je prilika da hoće, to bi označilo mogući kraj jednog od najupornijih institucionalnih ćutanja u savremenoj crnogorskoj ekonomskoj istoriji – ćutanja koje se protezalo preko zaraslih staza, zaključanih kapija i sve hladnijih odnosa između države i njenog najpoznatijeg turističkog simbola. Iako javnost još čeka zvaničnu potvrdu, do redakcije "Dana" su stigli djelovi sporazuma o djelimičnom poravnanju između Vlade Crne Gore i kompanije Adrijatik propertis.
Prema dostupnim informacijama, Adrijatik i Aman su se saglasili da su oni i/ili AGS dužni da hotel ponovo otvore i drže u funkciji najmanje osam mjeseci godišnje. Ipak, za 2025. godinu, uz saglasnost svih strana, predviđeno je skraćenje tog roka na pet mjeseci. Ovaj ustupak se ne tumači kao priznanje bilo kakve odgovornosti, već isključivo kao pragmatičan potez u cilju izlaska iz pravnog i ekonomskog ćorsokaka.
Dogovor predviđa precizne rokove otvaranja pojedinih djelova kompleksa, pa vila Miločer, Aman SPA i restoran "Olive" moraju biti otvoreni u roku od 45 dana od dana potpisivanja sporazuma, plaže Sveti Stefan Istok, Zapad i Kraljeva plaža najkasnije 75 dana od potpisivanja, a ostrvo Sveti Stefan, kao središnji simbol kompleksa, mora biti otvoreno do 105. dana.
Iako se ne odustaje od stavova o vlasničkim i upotrebnim pravima nad pojedinim katastarskim parcelama, strane su privremeno dogovorile režim pristupa koji balansira između komercijalnih interesa zakupca i očekivanja javnosti. Kraljičina plaža, pješačka staza i most, koji su u proteklim godinama bili epicentar spora i nezadovoljstva građana, ostaju pod ograničenim režimom: pristup je omogućen isključivo hotelskim gostima u periodu od 8 do 21 čas, dok će od 21.01 do 7.59 javnost imati slobodan ulaz. Kada je hotel zatvoren – pristup će biti moguć 24 časa dnevno.
Posebna pažnja posvećena je pješačkom mostu koji vodi na ostrvo Sveti Stefan. Prema dogovoru, Adrijatik i partneri će moći da postave kapije i rampu na njegovom ulazu, čime će se pristup ostrvu ograničiti samo za goste hotela. Ipak, zadržana je mogućnost da se javnosti omogući dvostruki dnevni ulaz u vidu organizovanih tura, koje mogu biti komercijalno valorizovane kroz naplatu karata. Takođe, stanovnicima Budve i okoline biće omogućen pristup u vjerske svrhe – konkretno, prisustvu službama na ostrvu, čime se odgovara i na ranije zahtjeve lokalne zajednice.
Značajno je da ugovor izričito zabranjuje postavljanje dodatnih fizičkih barijera koje bi mogle dodatno ograničiti javni pristup, osim onih koje su izričito pomenute ili već postoje. Na ovaj način se pokušava osigurati da dogovoreni režim ne preraste u faktičku ekskluziju javnosti, što je bila jedna od ključnih tačaka nezadovoljstva prethodnih godina.
Sporazum je koncipiran kao privremeno, djelimično poravnanje, koje ne prejudicira ishod arbitražnog postupka. Ipak, njegova ekonomska i simbolička važnost je nemjerljiva. Jasno se navodi da se ovim ne priznaje odgovornost nijedne strane, već da se želi izbjeći dodatno pravno pogoršanje, eskalacija troškova i produženje agonije. Dokument je klasifikovan kao povjerljiv, u skladu s pravilima međunarodne arbitraže, ali iz njegovog tona proizilazi da su obje strane svjesne potrebe za redefinisanjem odnosa.
Uslovi sporazuma ne mogu se javno objavljivati, osim ako to nije zakonski obavezno ili neophodno za njegovo sprovođenje. Čak i tada, strana koja želi objavu mora prethodno obavijestiti sve ostale potpisnike i zatražiti njihovu pisanu saglasnost.
Dogovor ne isključuje mogućnost da se bilo koja od strana, u slučaju potrebe, povinuje obavezama koje proističu iz naloga nadležnog suda ili regulatornog tijela. Time se ostavlja otvoren prostor za buduće pravne manevarske poteze, u zavisnosti od razvoja događaja u arbitražnom procesu.
Pitanje pristupa plažama Sveti Stefan Istok, Sveti Stefan Zapad i Kraljevoj plaži ostaje regulisano po modelu koji je važio do zatvaranja hotela 2021. godine. To praktično znači da bi režim mogao podrazumijevati ograničeni pristup, ali ne i potpunu privatizaciju, što je kritika koja se često čula tokom ranijih sezona.
Zasad, ono što je izvjesno jeste da će Sveti Stefan, ako se svi dogovoreni rokovi ispoštuju, već ovog ljeta ponovno postati aktivni dio crnogorske turističke ponude. To ne znači samo povratak elitnih gostiju i međunarodne pažnje, već i važan psihološki signal – da se jedan od najznačajnijih simbola crnogorskog suvereniteta, ljepote i kulturnog identiteta vraća svom izvornom smislu: da pripada svima, bez obzira na granice, ali pod uslovima koje država i zakon prepoznaju kao legitimne.
