Sarajevska Prva gimnazija, u Andrićevo vrijeme Velika gimnazija / -FOTO: VIKIPEDIJA
15/03/2023 u 12:48 h
Živana JanjuševićŽivana Janjušević
Preuzmite našu aplikaciju
Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
StoryEditor

Balkanski Homer ili život Ive Andrića (2):Razmišljao da se ubije ili otruje

Feljton smo priredili prema knjizi Radovana Popovića "Balkanski Homer ili život Ive Andrića", koju je objavio Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd

Ivo Andrić je, kako je sam govorio prijateljima, bio slabunjav dječak – početkom proljeća najviše je osjećao znake slabosti i stalne pospanosti. Znao je da spava deset, jedanaest sati, a muke su nastajale kad ga je trebalo probuditi. U svojim prisjećanjima na to vrijeme govorio je: "Najprije kucaju, zatim upadaju u sobu i svlače sa mene ćebe, ali ja samo pokrivam lice rukama i spavam dalje. Prskaju me vodom, a ja primam tu vlagu kao proljećnju kišicu koja uspavljuje..."

Ivo Andrić je u Višegradu pohađao osnovnu školu. Majka povremeno dolazi iz Sarajeva da ga obiđe, donoseći mu samo poklone, jer je u kući Matkovšeka imao sve što mu je bilo neophodno.

Sa početka svog školovanja zapamtiće mladog učitelja Abdulahovića, lijepog i veselog mladića, sina jednog Arapina i višegradske Muslimanke. Ali učitelj Ljubomir Popović osvojiće ga za cio život – o njemu će uvijek govoriti samo najljepše. Tako će prilikom smrti učiteljeve zabilježiti:

"...Kada se malo osamim, saberem i zatvorim oči, ja i sada mogu da izazovem na crnoj tabli, nacrtan kredom i učiteljevom rukom, prvi trougaonik. Ni danas ne mogu sebi da objasnim u kakvu je zamišljenost bacao mladu dušu, i kud je vodio djetinju maštu, taj prvi pogled na sa tri jednaka pravca smišljeno omeđen prostor... Tek znam da sam docnije, kao dječak i mladić, mnogo puta, i uvijek s veseljem, prilazio toj ruci koja je pred mojim zanesenim očima nacrtala prve likove..."

U jesen 1903. godine Ivan – Ivo Andrić upisuje se u Veliku gimnaziju u Sarajevu, najstariju bosansko-hercegovačku srednju školu. Stanuje s majkom Katarinom u sarajevskom predgrađu Bistrik, Ulica basamaci 21, odakle se pruža divan pogled na Baščaršiju. Majka radi kao radnica u obližnjoj fabrici ćilima.

Osrednji je đak – nevolja je imao sa matematikom, iz koje je u drugom, petom i šestom razredu gimnazije padao na popravni, a šesti razred je zbog ovog predmeta i ponavljao. Sa strašću čita – najčešće, u časovima dokolice. Pročitao je Strindberga na njemačkom jeziku.

Blizak je pokretu nacinalno opredijeljene omladine "Mlada Bosna". Jedan je od osnivača i predsjednik je, čak, ove tajne omladinske organizacije "koja je bila u vezi sa sličnim studentskim organizacijama u Beogradu i radila na tome da među srpskom i hrvatskom omladinom proširi i učvrsti ideju oslobođenja i ujedinjenja sa Srbijom".

U jesen 1903. godine Ivan – Ivo Andrić upisuje se u Veliku gimnaziju u Sarajevu, najstariju bosansko-hercegovačku srednju školu. Stanuje s majkom Katarinom u sarajevskom predgrađu Bistrik, Ulica basamaci 21, odakle se pruža divan pogled na Baščaršiju. Majka radi kao radnica u obližnjoj fabrici ćilima.

Osrednji je đak – nevolja je imao sa matematikom, iz koje je u drugom, petom i šestom razredu gimnazije padao na popravni, a šesti razred je zbog ovog predmeta i ponavljao. Sa strašću čita – najčešće, u časovima dokolice. Pročitao je Strindberga na njemačkom jeziku.

Od gimnazijskih profesora posebno mu je drag dr Tugomir Alaupović, koji mu je predavao hrvatskosrpski jezik. I sam pjesnik, Alaupović zapaža Andrićev književni dar i narednih će mu godina postati oslonac i potpora. Pored njemačkog jezika, koji odlično i govori i čita, Andrić marljivo uči slovenački jezik i prevodi viđenije pjesnike, među kojima i Franca Prešerna.Čita knjige i na engleskom jeziku, među kojima su ga najviše ponijeli stihovi Volta Vitmena. Prevešće i objaviti Vitmenovu "Pjesmu o sebi", kao i odlomak iz Strindbergovog romana "Crne zastave".

Dimitrija Mitrinovića, darovitog Hercegovca, potonjeg pjesnika, kritičara i publicistu, Andrić posebno cijeni. Kaže da je za njegovu generaciju bio "pojam načitanog i obaviještenog čovjeka". On ih je upućivao u svijet književnosti. Mitrinović je bio stariji od Andrića, studirao je u Zagrebu filozofiju, ali je bio jedan od stožera književne "Mlade Bosne". On je i dao Andriću Vitmenovu knjigu stihova: "Čitaj ovu knjigu, a ne kojekave kupusare..."

Do očajanja, pored matematike, dovodio ga je profesor crtanja, izvjesni Velc – koji ga je "vukao za perčin i iz časa u čas grubo ružio". Razmišljao je čak i da se ubije – da se otruje, objesi ili usmrti pištoljem.

Opčinjenog knjigama, fascinirala ga je pojava prvog velikog pisca koga je vidio "uživo": pred hotelom "Evropa", u vrijeme ljetnjih žega, sjedio je u bašti i pio kafu Petar Kočić, pripovjedač na glasu i narodni tribun.

Priredio:

MILADIN VELjKOVIĆ

(Nastaviće se)

Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
{"success":true,"message":null,"messages":null,"data":null,"logged_in":false}

Izdvojeno

22. januar 2025 09:57