23/04/2024 u 06:47 h
DAN portalDAN portal
Preuzmite našu aplikaciju
Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
StoryEditor

Epilog marsejske tragedije (3): Posljednje riječi kralja Aleksandra

Feljton smo priredili prema knjizi dr Ivane Dobrivojević Tomić „Državna represija u doba diktature kralja Aleksandra 1929–1935“, koju je objavio Institut za savremenu istoriju iz Beograda

Poslije smrti kralja Aleksandra bilo je jasno da šestojanuarski režim ne može nadživjeti svog tvorca. I sam kralj je pred smrt shvatio da diktatura nije postigla željeni cilj, te je želio da vraćanjem na parlamentarizam i davanjem izvjesnih autonomija, prije svega Hrvatima, pokuša da stiša nezadovoljstvo koje se sve više širilo po državi. Bogoljub Jevtić je, po povratku iz Francuske, prenio narodu tobože posljednje kraljeve riječi "čuvajte mi Jugoslaviju", a vlasti su nastojale da dokažu da je kraljeva smrt još više ujedinila tri južnoslovenska plemena. Prvih dana po atentatu je to možda bilo i moguće jer je najveći dio stanovništva bio ujedinjen u žalosti za prerano nastradalim kraljem, ali nužnost političkih promjena nije mogla biti predugo negirana i ignorisana.

image

Dr Ivana Dobrivojević Tomić

Dan

Kraljeva smrt je izazvala i apele, prvo zagrebačkih, a potom i beogradskih intelektualaca, za modifikaciju stanja zavedenog 6. januara 1929. Ideja intelektualaca da se obrate apelom kralju i dobronamjerno mu ukažu da su političke promjene neophodne i neminovne javila se prije atentata. Vjerovalo se da kralj Aleksandar nije u potpunosti upoznat sa težinom situacije u zemlji, te da se istina od njega skriva. Stoga je, krajem septembra 1934, odlučeno da se, iz velike zabrinutosti za sudbinu Kraljevine, i u najboljoj namjeri, na Dvor pošalje delegacija od 200 do 300 "poštenih ličnosti", iz svih krajeva zemlje, svih staleža i političkih struja, koja bi kralju, neposredno ili u vidu memoranduma, objektivno prikazala pravo stanje stvari i (ne)raspoloženje u narodu. Intelektualci su vjerovali da bi kralj, ako bi mu bila predočena puna istina, "koju je sam tražio i htio" iz nje "povukao konzekvencije". Slučaj je htio da kralj tragično nastrada prije nego što su srpski i hrvatski intelektualci uspjeli da ostvare svoj naum. Ali, kako navodi Ivo Politeo, iako je nestalo onoga kome su se inicijatori akcije željeli obratiti, "nije nestalo države, nije nestalo režima, nije nestalo vlasti, nije nestalo onih prilika koje su potakale akciju". Stoga je memorandum, koncipiran posljednjih dana oktobra, predat knezu Pavlu polovinom novembra.

U apelu zagrebačkih intelektualaca bili su, u vidu sugestije, istaknuti sasvim umjereni zahtjevi. Ukazivano je da je najveća zabluda da su Hrvati protiv zajedničke države, ali i da je činjenica da "ogromna većina naroda neće današnje stanje". U Memorandumu su dalje tražena osnovna demokratska i politička prava, pa je isticano da je potrebno zajemčiti "punu zakonitost", ublažiti cenzuru, propise o udruženjima i zborovima, garantovati nezavisnost sudova, probno suspendovati djelatnost Državnog suda za zaštitu države, pustiti Vlatka Mačeka iz zatvora i podariti što širu amnestiju, javno glasanje pretvoriti u tajno, a na najviše položaje u državi, recimo banske, dovesti lica koja bi "svojim radom i karakterom bila jemstvo da će se ispuniti sve predložene mjere". Ovaj apel Namjesništvu su, između ostalih, potpisali nadbiskup Ante Bauer, Alojzij Stepinac, nadbiskup-koadjutor, Svetozar Ritig, Ivo Politeo, Ferdo Šišić, Želimir Mažuranić, Stanko Švrljuga, Ivo Tartalja, Ivan Meštrović, Nikola Preka i drugi. Njemaki konzul je u izvještaju iz Zagreba, kako navodi Ljubo Boban, primijetio da među potpisnicima nije bilo nijednog izrazitog političara ili opozicionara, već su svi bili "umjereni ljudi koji održavaju veze sa vladom, ali nemaju za sobom hrvatskog naroda". Sa druge strane, Milan Stojadinović je iz Zagreba javio Aci Stanojeviću da su komentari u centru Savske banovine "veoma raznovrsni". Uglavnom se vjeruje, pisao je Stojadinović, da su potpisnici ovim činom htjeli da se preporuče Mačeku, predviđajući da će on možda uskoro biti pušten na uslovnu slobodu, "pa bi izgledalo da su to oni htjeli i postigli jer je veliki dio ovih potpisnika vjerno služio režim od 6. januara, bilo kao ministar, bilo kao ban, pa je vrlo čudno kako su ti ljudi odjednom postali borci za narodna prava i slobode. Od Mačekovih ljudi ovaj memorandum nije potpisao niko i o njemu govore sa podsmijehom".

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)

Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu

Коментари (0)

Rated 0 out of 5 based on 0 voters
    
Још нема објављених коментара

Оставите свој коментар

  1. Региструјте се или пријавите на свој налог
28. april 2025 12:48