15/02/2021 u 00:00 h
Dan.Dan.
StoryEditor

Gledao je opasnosti u lice ne bježeći

Feljton je priređen po knjizi „Moj otac Fjodor Dostojevski” koju je napisala Ljubov Dostojevskaja, a objavio izdavač NNK „Internacional” iz Beograda
- „Nekadašnji bogati Litvanci imali su samo jednu želju – da vide svoje sinove kako započinju karijeru u redovima crkve i rado su odvajali fondove neophodne za pripremu tog poziva. Za studije opštijeg karaktera slabo da su imali razumijevanja i protivili bi se izboru bilo koje liberalne profesije. Čak i u kasnijim godinama mnogi mladi Litvanci su propatili zbog roditeljske tvrdoglavosti. Očevi su odbijali da obezbijede novac za uznapredovale sekularne studije, ukoliko bi sinovi odbili da postanu sveštenici. Tako su uništeni mnogi životi koji su puno obećavali”.
Vidunasove riječi vjerovatno mogu da posluže kao objašnjenje za sukob dede Mihaila sa roditeljima, koji je doveo do potpunog raskida između naše moskovske porodice i ukrajinske porodice pradede Andreja. Pradeda je vjerovatno želio da mu sin otpočne crkvenu karijeru, dok je mladić osjećao da je medicina njegov životni poziv. Shvativši da mu otac neće platiti studije medicine, deda je odlučio da pobjegne od kuće. Ne može se sakriti divljenje prema odlučnosti i energiji dječaka, koji je stigao u nepoznat grad, bez novaca i prijatelja, i uspio da stekne vrhunsko obrazovanje; da ostvari uglednu društvenu poziciju u Moskvi i odgaji porodicu od sedmoro djece, dajući bogat miraz ćerkama i liberalno obrazovanje četvorici sinova. Pradeda je imao sve razloge da bude ponosan i predstavi sebe kao primjer svojoj djeci.
Želja Andreja Dostojevskog da svog sina jednog dana ugleda kao sveštenika nije bila neobična. Ukrajinski kler je vrlo poštovao Ukrajinske parohije. One su uživale pravo da samostalno mogu da vrše izbor sveštenstva, pri čemu bi bili izabrani samo oni koji su koji su vodili besprekoran život. Što se tiče crkvenih velikodostojnika, oni su uvijek birani iz redova ukrajinskog plemstva što nije slučaj u Rusiji, gdje je sveštenstvo kasta za sebe. Stepan Dostojevski je morao da potiče iz dobre porodice i da bude dobrog obrazovanja, inače ne bi mogao da postane episkop. Arhiepiskop je najviše zvanje u okviru Pravoslavne crkve pošto kod nas nema kardinala. Poslije raspuštanja Patrijarhata, arhiepiskopi su obavljali poslove Crkve učestvujući u dogovorima Svetog Sinoda.
Imamo još jedan dokaz da su Dostojevski iz Ukrajine bili intelektualci. Prijatelji koji su živjeli u Ukrajini kažu da su jednom prilikom vidjeli staru knjigu, nalik na almanah ili zbirku poezije s početka devetnaestog vijeka. Među pjesmama nalazio se i kratak bukolicki komad napisan na ruskom jeziku, vrlo otmeno komponovan. Nije bio potpisan, ali su prva slova svakog reda zajedno formirala ime Andrej Dostojevski. Da li je to bio moj pradeda ili neki rođak ne mogu sa sigurnošću da tvrdim, ali on bez sumnje dokazuje dvije stvari koje su od interesa za biografiju Dostojevskog: 1. Kao prvo, da su njegovi preci bili intelektualci jer je u Ukrajini samo niža i srednja klasa govorila ukrajinski, lijep i poetičan ali infantilan i donekle apsurdan jezik. Viša klasa je obično koristila poljski ili ruski. Kada se njihova zemlja prošle godine odvojila od Rusije, objavivši svoju nezavisnost, novi Ataman, Skoropadski je objavio sledeći apel: „Ukrajinci! Naučite svoj maternji jezik!” Sam Ataman vjerovatno nije znao ni riječ. 2. Da je talenat za poeziju postojao u očevoj ukrajinskoj porodici a nije bio dar njegove moskovske majke, kao što su to prijatelji i kolege književnici uvijek sugerisali. Zanimljiva i raznobojna istorija Litvanije imala je veliki uticaj na formiranje očevih sposobnosti. U njegovim djelima mogu se naći tragovi svih transformacija kroz koje je Litvanija prolazila kroz vjekove. Karakter moga oca je suštinski bio normanski: vrlo iskren, čestit, otvoren i jasan. Dostojevski je gledao opasnosti u lice, nikada nije bježao od nje; neumorno je slijedio svoj cilj, sklanjajući u stranu sve prepreke. Njegovi normanski preci obdarili su ga ogromnom moralnom snagom, koja se rijetko nalazi kod Rusa, mladih i slabih. Druge evropske nacionalnosti su, takođe, doprinijele formiranju njegovog genija. Vitezovi teutonskog reda darovali su njegovim precima ideju Države i porodice.
Priredila:
MILA MILOSAVLjEVIĆ
(Nastaviće se)


Izdvojeno

<p>Монголска опсада Рјазања описана у аналима</p>

A.В. Гудз – Марков: Разарајући напади Монгола на Русију 1: Упади Монгола на Рjазанску териториjу Током упада на просторе Русиjе Монголи су разарали све пред собом, вршили покољ недужног становништва, од стараца до новорођенчади, рушили и палили цркве, манастире и куће недужног становништва, пљачкали и отимали све што им jе дошло до руке и односили са собом

30. jul 2021 21:35