Prvog dana kada mu je pročitana smrtna presuda Todor Kadić je pjevuckao u tamnici i govorio da je Knjaz poginuo kao pas, a da će on umrijeti kao hrišćanin. Sledećeg dana, misleći o sebi, zatraži da mu donesu iz tamničke pravoslavne kapele duhovnu knjigu koju je po cio dan čitao, pripremajući se za grozni čas koji je očekivao.

Desetog oktobra 1860. godine u 4 sata prispje Lojdovim parabrodom dželat, a oko četiri i po sata poslije podne, Kadić je priveden u Okružni sud, gdje mu je rečeno da se osuđeni ima objesiti dana 13. oktobra u 9 sati prije podne. Na to žalosno saslušanje Kadić, bez ikakvog snebivanja i plašenja, mirno izusti ove riječi: "Srećno bilo Caru i ovom svijetlom sudu, a na čudo i na jade onome koji me je na ovo nagnao". Zatim je vraćen u tamnicu i odveden u Crkvu Sv. Nikole koja se nalazi kod tamnice.

Jutrom 13. izvršio je svetu tajnu ispovijed, zatim dade pozvati sudskog istražitelja i državnog tužioca i s njima se razgovarao jedan sat. Malo zatim našli su se u kapelici vojni pravoslavni sveštenik, paroh Kosto Jovanović i nekoliko oficira i nekoliko privatnih osoba, kojima je Kadić održao svoj govor:

"Ja sam se ispovijedio najprije Bogu, pa sudijama, a sad ću vama, gospodo moja. Sada pokojni knjaz Danilo Petrović htio je da mi oduzme život jer sam odbio da poslušam njegove krvničke naredbe. Taj moj odbitak poštedio je život mnogim nevinim ljudima. Primoran sam bio da ostavim otadžbinu, stare roditelje, mladu suprugu i dva nevina sina da bih sačuvao glavu. Knjaz dade pobiti pet članova moje rodbine, konfiskovao je moju imovinu i prisilio moju sestru da se preuda još za života muža, koji je bio prisiljen da bježi i da sačuva život. Moje prebivanje u Austriji nije se htjelo trpjeti, nijesam mogao dobiti pasoš za Rusiju da bi se kod Svetog Sinoda potužio na pretrpljenu sramotu zbog preudaje sestre. S jedne strane, gonio me je Knjaz, a, s druge strane, francuski vicekonzul u Skadru. Obojica su tražili moju smrt. Pri svim tim gonjenjima, i pored nagovaranja, nikad nijesam, niti se htio odlučiti da ubijem Knjaza, ali kada sam doznao da je na moju glavu stavio barbarsku ucjenu od 500 forinti riješim se da naplatim svoj život za cijenu mnogo višu, da ga ubijem ma gdje ga budem zatekao...

Ja sam smrt zaslužio, moje krivice i one Knjaževe bile su preteške zemlji, pa je morala da nas proždere. Obojica smo bili krivci i eto nas do malo obojica pod zemljom, ali ja umirem s jednom žalosti što sam prolio nevinu krv. Za vrijeme mog bavljenja u Carigrad, ubio sam, bez ikakve njegove krivice, brata onoga koji se, po naredbi Knjaževoj, oženio mojom sestrom. To je jedino što me grize savjest, ali je Bog velik i milostiv pa se uzdam da će mi oprostiti..."

Za to vrijeme, kako stoji u zapisniku sa suđenja, koji je sa italijanskog preveo prota Jovan Bućin, dvije čete pješadije u potpunoj paradi postrojile su se ispred tamnice. Kadić, opazivši vojsku i slušajući udaranje doboša, reče: "Braćo, treba se oprašćati". Zamolio je da mu donesu čašu vina i da mu dozvole da popuši cigaretu. Pošto mu bi udovoljeno, pripalio je cigaretu, ali nije imao vremena ni trećinu da popuši, uze tada čašu i gologlav ispi vino u slavu Svete Trojice pa veselo reče: "Sad hajdemo…"

U tom času htjeli su mu staviti kapu na glavu, ali on to učtivo odbi izjavivši da se sprema pristupiti pred svevišnji božji sud pa da će to uraditi gologlav. Pope se tada na stepenice vješala i izgovori poslednje riječi: "Bože i majko Bogorodice, primi moju grešnu dušu". U 9 sati i 27 minuta bilo je sve svršeno oko vješala i u 9 sati i 29 minuta Kadić je već bio mrtav.

Njegovu smrt zabilježio je tadašnji pravoslavni paroh kotorski protojerej Konstantih Jovanović u Matici umrlih kotorske parohije za godinu 1860. pod rednim brojem 43, koja se i danas čuva u Sabornoj crkvi Svetog Nikole u Kotoru. Ovo potvrđuje svu besmislenost sumnji u autentičnost zapisnika sa suđenja nekih ovovremenih vajnih istoričara, kao i da je hapšenje, i suđenje i vješanje Todora Kadića bila, u stvari, lakrdija, licemjerna režija i farsa Austrougarske. Ona je time, bajagi, htjela da dokaže da ona nije organizator i naručilac atentata na knjaza Danila, koji je, navodno, za njen račun izvršio Todor Kadić.

Priredio:

MILAN STOJOVIĆ

(Nastaviće se)