-Piše:
DR RADOSLAV T. STANIŠIĆ
Dok su paralelni filmovi bez velikih zvijezda krajem šezdesetih uglavnom snimani na hindiju a centar pokreta se nalazio u Bombaju, sedamdesetih su i regionalne industrije na jugozapadu zemlje, naročito u Karnatki i Kerali, počele da finansiraju nezavisnu produkciju i tako stvorile „južni novi talas”. U Karnatki, čiji se centar industrije na kanada jeziku nalazi u Bangaloru, preporod je počeo filmom Patabija Rame Redija „Samskara” (1970), koji govori o uticaju bramana (braman ili bramin je član najviše hindu kaste iz koje se uglavnom bira sveštenstvo) na seoski život. Period obnove nastavljen je djelima Redijevih štićenika Giriša Karnada (r. 1938), u čijem su briljantnom filmu „Kaadu” (1973) prikazana dva zavađena sela, posmatrana djetinjim očima.
U susjednoj Kerali, najgušće naseljenoj indijskoj državi s najvećim brojem pismenih, u kojoj je glavni jezik malajalamski, prvi ozbiljan film bio je „Swayamvharam” (1972) Adura Gopalakrišnana (r. 1941), koji govori o nemilim posledicama neumjerenih društvenih konvencija koje slijedi jedan mladi par.
U novije vrijeme, Gopalakrišnan je kvalitetu indijske kinematografije doprinio ostvarenjima „Mathilukal” (1990), nagrađivanim filmom i snimljenim po svjedočanstvu V.M. Bašira o sopstvenom životu u zatvoru u vrijeme borbe za slobodu početkom četrdesetih godina, i „Vidheyan” (1993), psihološkom dramom o nadmoći gazde iz Karnatke nad svojim beskičmenim slugom iz Kerale, kao i filmom „Kathapurushan” (1996), koji je izabran za „Najbolji film” na dodjeli Indijskih nacionalnih filmskih nagrada i koji nudi eliptičnu lekciju iz političke istorije kroz autobiografski prizor neuspjeha marksističkih socijalističkih pokreta u poslijeratnoj Kerali. Međutim, od svih reditelja paralelnih filmova, nepobitno najveći komercijalni uspjeh ostvario je Šjam Benegal (r. 1934), čiji je prvjenac „Izdanak” (1974) predstavljao uzor za mnoge potonje filmove. U priči koja je istovremeno realistička i dramski zadovoljavajuća, taj stilski dotjeran film opisuje eksploatatorski odnos zemljoposjednika i kmeta. Benegal je potom snimio „Kraj noći” (1975), „Manthan” (1976) i „Anugraham” (1977), koji ukazuje na vezu između čvrste feudalne vlasti i seksualnog iskorišćavanja žena.
Uslijedio je film „Opsesija” (1978), potresan i izuzetno uspješan istorijski ep o pobuni Sipaja 1857. Pobuna Sipaja (1857–1858) ili Prvi rat za nezavisnost počela je ustankom indijskih vojnika u sastavu britanskih oružanih snaga u Bengalu, ali ubrzo se proširila i na ostale djelove Indije pod britanskom vlašću. Sipaji, od persijskog „sipahi” u značenju „vojnik”, bili su pješadinci indijskog porijekla u službi britanske vojske.
Ukusu masovne publike još se više približio spektaklima kao što su „Kal yug” (1981), „Mandi” (1983) i „Trikal” (1986). Benegalova zainteresovanost za društvene probleme očigledna je i u dva njegova dugometražna dokumentarca iz 1985 – „Pandit Nehru” i „Satyajit Ray” – i u igranim filmovima novijeg datuma kao što je „Susman” (1987), koji govori o korupciji u industriji ručnog tkanja u njegovom rodnom Andra Pradešu, državi u kojoj se govori telugu. Benegal je i devedesetih nastavio da snima značajne filmove. Vratio se društvenom komentaru u filmu „The Making of the Mahatma” (1996), biografskom filmu u trajanju od 150 minuta o političkom buđenju Mohandasa K. Gandija tokom boravka u Južnoj Africi i jačanju njegovog uvjerenja u ispravnost politike pasivnog otpora.
Prije 20 godina je Benegalov film „Samar” (2000) izabran za najbolji film na 46. konkursu za Nacionalnu nagradu za film. U njemu prikazuje analizu kastinskog sistema Indije u priči o sporu oko postavljanja seoske pumpe za vodu. Spor postaje tema dokumentarca bombajskih sineasta o kastinskom sistemu, koji nehotice izazivaju nasilje u selu. Benegal se potvrdio kao istaknuti predstavnik takozvane „srednje kinematografije” i potonjim ostvarenjima, kao što su: „Zubeidaa” (2001), o životu zlosrećne filmske glumice; „Netaji Subhas Chandra Bose: The Forgotten Hero” (2005), biografija osnivača indijskog Nacionalnog kongresa; i komedije „Welcome to Sajjanpur” (2008) „Well Done Abba” (2010). Osamdesetih se u okviru bengalske paralelne kinematografije proslavilo nekoliko mladih reditelja ljevičarskog opredjeljenja.
(Nastaviće se)
StoryEditor
Komplikovani odnosi indijskih kasti
Prije 20 godina je Benegalov film „Samar” (2000) izabran za najbolji film na 46. konkursu za Nacionalnu nagradu za film. U njemu prikazuje analizu kastinskog sistema Indije u priči o sporu oko postavljanja seoske pumpe za vodu
Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
i na telegram kanalu