Sovjeti su u danima pred zasjedanje Informbiroa pokušavali na razne načine da izazovu razdor u jugoslovenskom rukovodstvu. Jedan od njih je i puštanje raznoraznih intriga preko jugoslovenskih diplomatskih predstavništava na račun pojedinih jugoslovenskih rukovodilaca. Među tim imenima više puta je pominjan Milovan Đilas. O Đilasu je slata poruka da je, praktično, već označen kao neprijatelj SSSR-a i da je jedna od osoba iz rukovodstva koja predstavlja smetnju u daljim odnosima između dvije države. Tako ambasador Vladimir Popović u pismu Titu od 30. maja navodi duge razgovore koje je u posljednje vrijeme vodio sa mnogim uticajnim sovjetskim ljudima, koji su na napadno ljubazan način pokušavali da izvuku informacije o dešavanjima u jugoslovenskom vrhu. Popović piše da su Sovjeti, pored ljubaznosti i izliva simpatija za Jugoslaviju, diskretno ubacivali i optužbe, slične kao iz pisma od 27. marta, naglašavajući pritom zabrinutost za sudbinu Žujovića i Hebranga. Međutim, u kontekstu navedenog, Popović na nedvosmislen i jednostavan način konstatuje i činjenicu: "Trn u oku im je Đido". Jugoslovenski ambasador je na kraju pisma zaključio za Sovjete da su se zaletjeli, pa na neki način i pokajali i da, zapravo, nude kompromis. Tako Titu, čak, predlaže da se lično obrati Staljinu "jednim toplim pismom" u kojem bi mu detaljno izložio jugoslovenska postignuća, ali i nedostatke i greške. Međutim, Popović u svojim zaključcima navodi i da Sovjeti "neskriveno žele uklanjanje Đida iz rukovodstva".

Dr Aleksandar V. Miletić

arhiva

U narednom pismu Titu, od 1. juna, Popović navodi razgovor sa predstavnicima sovjetskog Generalštaba Antonovom i Slavinom na svečanosti u čast završenih jugoslovenskih polaznika akademije Generalštaba. Popović je, pritom, napomenuo da je načelnik Generalštaba Antonov došao iako nije bio pozvan, pa stoga smatra da je jasno da "nije došao na svoju ruku". Tokom razgovora Popović je iskoristio priliku da zapita Antonova i Slavina o odnosima između dvije zemlje. Sovjeti su se čudili nepovjerenju rukovodstva KPJ i odbijanju da učestvuje na zasjedanju Informbiroa, izvlačeći iz toga zaključak da Jugosloveni nijesu u stanju da argumentovano brane svoje stavove. Govoreći o opštem nepovjerenju i jednostranosti jugoslovenskog vođstva, naveli su kao primjer odnos prema "spornim" aktivnostima Đilasa i Tempa. Popović na kraju navodi da je karakteristično da su ga njegovi sagovornici uporno nastojali da uvjere da su Jugosloveni pisma CK SKP (b) pogrešno razumjeli i da ona nijesu uperena protiv KPJ i rukovodstva u cjelini, već je njihova poruka da "greške pojedinaca, t.j. gore pomenutih drugova mogu dovesti do opasnih teorija kojima su se služili Trocki, Buharin i dr. i ništa više". Mišljenje jugoslovenskog ambasadora je bilo da stavove Antonova i Slavina treba primiti kao stav sovjetskog rukovodstva. Dva dana kasnije, u kratkom izvještaju upućenom Aleksandru Rankoviću, 3. juna, ambasador Vladimir Popović prenio je informacije o glasinama, šta se priča u krugovima bliskim sovjetskom rukovodstvu. Na samom početku, Popović o Đilasu i Kardelju navodi mišljenja da su "stari trockisti, ali vrlo rafinirani", a na drugom mjestu govori i o sovjetskom planu da "izoluju Tita od Đida i Bevca, a zatim da udare po Titu". Ovim glasinama, koje je Popović prenio Rankoviću, jasno se upozorava na sovjetske namjere o izazivanju razdora u vrhu jugoslovenskog rukovodstva, kao dijela opšteg plana za obračun sa KPJ. Pošto je ambasador Popović svojim posljednjim izvještajima brojnim primjerima ukazao na sovjetske namjere u pravcu zvanične osude rukovodstva KPJ, Tito mu je uskoro poslao poruku da se vrati u Beograd i napusti mjesto ambasadora u Moskvi, radi učešća na kongresu Partije. Tako se Jugoslavija početkom juna i na diplomatskom polju pripremila za sukob sa SSSR-om, koji će uskoro uslijediti.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)