Kisindžerove aktivnosti na njegovoj turneji vodeća jugoslovenska štampa je redovno pratila, i to na naslovnim stranama. Beogradska dnevna štampa ("Politika", odnosno njen izvještač iz Njujorka Jurij Gustinčič) na dan Kisindžerovog dolaska u Beograd na naslovnoj strani je izvještavala: "Američka javnost o sadašnjoj Kisindžerovoj turneji". "Sadašnju veliku Kisindžerovu turneju po četrnaest zemalja Azije, Evrope i sjeverne Afrike u domovini opisuju kao napor Amerike da uspostavi ravnotežu u oblastima gdje je bila poremećena, ili je učvrsti tamo gdje se poremećaji mogu pojaviti. Rezultati se zasad ocjenjuju kao ‘mješoviti‘. Smatra se da mu je pošlo za rukom da bar donekle uspostavi ravnotežu na kojoj je nekad počivao američki odnos prema indijskom potkontinentu. Kisindžer je iskoristio boravak i za jednu gotovo neočekivanu, načelno filozofsku izjavu koja bi trebalo da podstakne novu saradnju: o američkim prihvatanju faktora nesvrstanosti i njegovim osnovnim pogledima na karakter odnosa između država. Dosad, nesvrstanost se u američkim izjavama obično prihvatala samo u ‘pojedinačnim slučajevima‘. Na primjer u odnosu na Jugoslaviju"… Istaknuto je da je "na putu, državnog sekretara iznenadila vijest da arapski vrh priznaje Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji, kojoj američka diplomatija nije dodijelila nikakvu posebnu ulogu, položaj jedinog zakonitog predstavnika palestinskog naroda. Kisindžer se navodno osjeća ‘prevaren‘ jer mu tako nešto nijesu nagovještavali ni Sadat ni Bumedijen. Pregovaračka platforma mora se takoreći mijenjati u vazduhu… Što je Kisindžer na, kako ovdje pišu, ‘poluvrhu‘ u Moskvi pristao na sovjetsku ponudu vanrednog susreta lidera u Vladivostoku, uzima se kao znak da je u to ime učinjeno podosta ustupaka i da je zato mogućan čak i napredak u oblasti strateškog ograničavanja, u tom smislu što bi bila dogovorena bar opšta formula za dalje pregovore… Na ovom svome putu, piše Harš, državni sekretar kao da više reaguje na inicijative drugih nego što bi na svakom koraku predlagao svoje… U toj svjetlosti, Kisindžerova ‘lična diplomatija‘ i dalje se ocjenjuje kao znalačka i stvaralačka i zbog moći SAD važna, ali manje ‘spektakularna‘."
O posjeti Rumuniji, koja se odigrala 3. novembra 1974. godine i prethodila jugoslovenskoj "stanici" u turneji, "Politika" je izvijestila samo taksativno. Sa kime se sve susrio Kisindžer u toj zemlji: ministrom inostranih poslova Makoveskuom i predsjednikom Nikolajem Čaušeskuom i istakla "rumunska očekivanja da je posjeta nastavak ranije započetog dijaloga dvije države".
"Politika" je na dan Kisindžerovog dolaska u Beograd objavila veći novinski članak pod nazivom "Kisindžer u Beogradu". U njemu je autor (D. Simić) istakao da je Kisindžerova posjeta Beogradu bila "njegova prva posjeta u svojstvu američkog državnog sekretara za spoljne poslove". Ova posjeta je tako bila nastavak dijaloga koji je već trajao na ministarskom nivou. Sada je, pored Minića, Kisindžer imao priliku da se sretne i sa predsjednikom Titom i predsjednikom jugoslovenske vlade Džemalom Bijedićem. Kisindžer je označen kao "jedna značajna ličnost međunarodne scene". Istaknuto je da "njegova posjeta predstavlja dobrodošlu priliku da se kvalifikovano razmotri spektar jugoslovensko-američkih odnosa i međunarodnih situacija u kojima su dvije zemlje angažovane. Ovo utoliko prije što dr Kisindžer nije samo prvi diplomata jedne od najsnažnijih sila našeg vremena, već i ličnost izuzetnih intelektualnih kvaliteta, znanja i međunarodnog ugleda. Sam je mnogo doprinio da svijet posljednjih godina hrabrije napusti posljednja uporišta hladnog rata i uđe u razdoblje pregovora i saradnje."
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
Коментари (0)
Оставите свој коментар