06/02/2021 u 00:00 h
Dan.Dan.
Preuzmite našu aplikaciju
Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
StoryEditor

Rej donio prvu Zlatnu palmu Indiji

Satjadžit Rej je uspio da snimi prvi film, ekranizaciju prvog dijela dugačkog romana bengalskog pisca Bibhutibusana Banerdžija pod nazivom „Pater Pančali” (1955). Na gotovo sveopšte iznenađenje, film je dobio Nagradu žirija u Kanu 1956. i postao bioskopski hit u Bengalu
-Piše: DR RADOSLAV T. STANIŠIĆ
Kad se u kinematografiji pojavila boja došlo je do eksplozije kostimiranih i „mitoloških” filmova, koji su bili idealni za primjenu nove tehnologije „hindustani” filma, bolivudski film snimljen na filmu Hindustani, kolokvijalnoj mješavini hindija i urdua koji se govori na sjeveru i zapadu Indije. S obzirom na to da su mnogi filmovi iz tog doba finansirani kao jednokratni projekti u kojima se pojavljuje neka velika zvijezda, reditelji su imali priličan stepen umjetničke slobode. Takva zvijezda bio je recimo Radž Kapur (1924–1988), koji je u tom periodu i sam postao producent i reditelj. Mada su njegovi filmovi uglavnom bili romantični i popularni, pedesetih je snimio i neke koji su sadržali društveni komentar, kao što je „Awaara” (1951). U sličnom maniru snimljen je i film „Dva jutra zemlje” (1953) njegovog savremenika Bimala Roja (1909–1966). Ostali zanimljivi filmski stvaraoci tokom pedesetih bili su Guru Dut (1925–1964), čiji je fim „Kaagazke phool” (1959) bio prvi indijski film širokog formata, i „Mehbub Kan” (1907–1964), čiji se ep „Bharat Mata” (1957) smatra za indijski pandan filmu „Prohujalo s vihorom”. Zlatno doba „hindustani” filma trajalo je otprilike od 1940. do 1960. U naredne dvije decenije, Bolivud je postao međunarodni fenomen, proizvevši recimo više žanrovske hitove kao što je „Vjetar, plamen i bijes” (Sholay, 1975, Rameš Sipi), „kari vestern” pod holivudskim uticajem u trajanju od 204 minuta, koji je u domaćim bioskopima prikazivan neprekidno skoro pet godina i postao najunosniji indijski film svih vremena. Kao i većina bolivudskih filmova, „Vjetar, plamen i bijes” takođe je sadržao mnogo karnevalskih muzičko-plesnih tačaka, premda je prvenstveno akcioni film. Izuzetno popularan „kari vestern” bio je i „Khuda gawah” (Mukui S. Anand, 1992). Riječ je o mješavini više akcionih žanrova, epskog spektakla i raskošnih muzičkih tačaka, od kojih jedna predstavlja odsudnu bitku stotina raspjevanih avganistanskih konjanika koji vitlaju sabljama. Kad je holivudska produkcija devedesetih počela da krnji njegov udio u domaćem tržištu, Bolivud je počeo da proizvodi mjuzikle po uzoru na Zapad, kao što su „Dil to pagal hai” (Jaš Čopra, 1997), čije su scene na fakultetu snimljene po obrascu popularne američke TV serije Beverli Hils (Beverly Hills), i „Kuch kuch hota hai” (Karan Džohar, 1998), po uzoru na hit romantičnu komediju Nore Efron „Besani u Sijetlu” (1993). Ipak, strukturna formula i duh bili su nesumnjivo indijski.
Krajem XX vijeka, Zapad je počeo da podražava bolivudsku muzičku formu, koja je postala važan izvor nadahnuća za razne metre i žanrove – od muzičkih spotova do postmodernih mjuzikla poput „Mulen Ruža” (2001) Baza Lurmana. Međutim, pedesetih i šezdesetih, dok je Bolivud još bio lokalna produkcija, jedan filmski stvaralac neobičnog talenta i vizije skrenuo je pažnju svijeta na indijsku kinematografiju – Satjadžit Rej (1921–1992). Satjadžit Rej je diplomirao ekonomiju, iako ga je uvijek zanimalo slikarstvo. Na insistiranje majke, a iz poštovanja prema velikom bengalskom pjesniku, studirao je na Univerzitetu Višva Bharati u Santiniketenu, čiji je osnivač bio Rabindranat Tagore (1861–1941). Izvjesno vrijeme Rej je radio za ogranak jedne britanske marketinške agencije u Kalkuti kao ilustrator. Rej je 1950. otišao na šestomjesečni poslovni put u London, gdje je vidio „Kradljivce bicikla” (1948) Vitorija de Sike. Taj film i stil italijanskog neorealizma ostavili su na njega snažan utisak. Po povratku u Kalkutu upoznao je Žana Renoara i dobio priliku da posmatra snimanje njegove „Rijeke” (1951). Nakon brojnih praktičnih poteškoća, Rej je uspio da snimi prvi film, ekranizaciju prvog dijela dugačkog romana bengalskog pisca Bibhutibusana Banerdžija pod nazivom „Pater Pančali” (1955). Na gotovo sveopšte iznenađenje, film je dobio Nagradu žirija u Kanu 1956. i postao bioskopski hit u Bengalu. Rej je zatim snimio film „Nepobijeđeni” ili „Nepokoreni” (Aparajito, 1957) i „Apuov svijet” (Apur sansar, 1958) – čime je dovršio adaptaciju romana i napravio trilogiju o Apuu – osjećajnu, humanističku priču o odrastanju bengalskog dječaka, koga film prati od djetinjstva do zrelog doba.
(Nastaviće se)


Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu

Izdvojeno

20. april 2024 15:47