<p>Uspomene vojvode Živojina Mišića (7): Prijem u Vojnu akademiju</p>

Feljton smo pripremili prema autobiografskoj knjizi vojvode Živojina Mišića ''Moje uspomene'', koju je priredio dr Savo Skoko, a koju je ove godine objavio ''Prometej'' iz Novog Sada.

Pošto sam u Kragujevac došao u potpuno seljačkom odijelu sa svim seljačkim manirima jedne domaćinske kuće, imao sam grdnu muku i neprilike s onom varoškom razuzdanom dječurlijom. "Pazi kakav je ovaj seljak, gledaj kako gađa kamenom, kako seljački skače, slušaj kako govori"itd. bili su uzvici mojih i starijih i mlađih novih školskih drugova. Nema sumnje da me je sve to nekako uzbuđivalo i vrijeđalo.

Jednoga dana po podne, po izlasku iz škole, igrali smo piljaka u maloj ulici preko puta Molerovića kuće. Prepirući se koliko ko ima piljaka, uzviknuh: Pa evo imam ciglo tri piljka! Ova riječ ciglo, toliko ih je nasmijala, da me tim povodom počeše ismijevati. Jedan varoški debeljko iz bogate kuće, veći i stariji od mene, najviše me je podrugljivo peckao dok me nije izveo iz strpljenja. Onako razjaren, jurnuh na njega, podmetnuh mu nogu i on se odjednom prući u prašinu, a ja počeh da ga tučem onako po seljački. Ostali varošani odmah poletješe na mene, ali im hitro, u opancima, umakoh u svoj stan, koji bješe tu u blizini.

Poslije toga za duže vrijeme bio sam redovno na oprezu sa nekoliko kamenica u njedrima, za slučaj ako me napadnu. Od tog vremena me uglavnom ostaviše na miru. Prvi i drugi razred gimnazije završio sam u Kragujevcu, treći, četvrti i peti u Beogradu (direktor Maletić) i, naposlijetku, šesti razred opet u Kragujevcu (direktor Sima Živaković). U prvih pet razreda bio sam trojkaš, sa ponekom dvojkom preko godine, dok sam u šestom razredu dobijao četvorke, petice i samo poneku trojku – opšti rezultat preko četiri, dakle, više nego vrlo dobar. S takvim ocjenama šestog razreda gimnazije primljen sam 20. septembra 1874. u Vojnu akademiju bez ispita, kao 19. u rangu.

Uspomene vojvode Živojina Mišića (6): Odlazak na školovanje u Kragujevac

Svakog godišnjeg raspusta odlazio sam neizostavno kući u selo, obilazeći stare bogaze i krajeve svog djetinjstva, a vrlo često zajedno sa svojom braćom radio sam i poljske radove.

Za sve vrijeme 1874. i 1875. godine, a vjerovatno i ranije, u beogradskom garnizonu vršen je svake nedjelje paradni razvod straže.[...]Svi oficiri koji nisu bili na naročitoj dužnosti prisustvovali su ovom razvodu u paradnom odijelu. Kad bi ušao u krug najstariji oficir, garnizonski dežurni izlazio mu je na raport i tražio dozvolu da može otpočeti razvod. Zatim bi izlazio pred front straža i glasno pozivao komandire i razvodnike da izađu na deset koraka naprijed. Potom bi komandovao stražama "k-ramenu" i "pred-prsa", a onda prilazio onome na desnom krilu i šapatom mu saopštavao odziv i lozinku za taj dan. Ovaj bi to vrlo laganim glasom saopštavao onome do sebe i tako redom sve do posljednjeg. Prateći to saopštavanje, garnizonski dežurni prilazio bi posljednjem i naređivao mu da kaže odziv i lozinku. Ako ovaj to ispravno kaže, onda bi dežurni izlazio pred front, komandovao "k-ramenu","u dvojne redove nadesno, po stražama napred marš". Straže su se zatim razilazile, a muzika je produžavala sviranje ispod lipa gdje su se prisutni oficiri sastajali, razgovarali, a potom se razilazili. Ovom razvodu redovno su prisustvovali pitomci Vojne akademije. Lijep običaj, šteta što se to nije i dalje produžilo.

Narodni ustanak u Bosni i Hercegovini koji je izbio u ljeto 1875. godine izazvao je u našoj vojsci jači pokret i neku uzrujanost. Tim povodom uprava Akademije otpoče da vrši izmjene u programu redovnih predavanja tako da nas pitomce obučavahu više praktičnim radnjama: brzom utvrđivanju položaja, logorskim radovima, najglavnijim djelovima iz oblasti đeneralštabne službe, službe ordonans-oficira pri štabovima, ratne službe s borbom osnovnih jedinica svih rodova oružja u sastavu taktičkih jedinica, jahanja itd.

PRIPREMIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)

Preuzmite našu aplikaciju