U demokratskom društvu, čak i ukoliko nije svjesno u ovom učestvovala, ona bi sada sama odstupila ili bila razriješena funkcije predsjednice i sutkinje Ustavnog suda.

“Zakon je zakon, ma kako opor bio, ” stoji u članu 988 Opšteg imovinskog zakona Crne Gore čiji je autor Baltazar Bogišić, utemeljivač pravne misli u Crnoj Gori.

CGO podsjeća da Ustav Crne Gore, Zakon o Ustavnom sudu i Poslovnik o radu Ustavnog suda jasno propisuju procedure za utvrđivanje ispunjenosti uslova za prestanak funkcije nekog od sudija. To podrazumijeva da se sudije Ustavnog suda o tome usaglašavaju na sjednici prije obavještavanja Skupštine.

CGO ukazuje da predsjednica Ustavnog suda nije smjela da se stavi iznad tih normi, nezavisno od toga kakvo lično i profesionalno mišljenje ima o određenoj pravnoj stvari, već je morala, upravo zbog svoje pozicije, biti prva u poštovanju odredbi i procedura.

Takođe, nikakva kreativna tumačenja, posebno ona koja dolaze od političara, ne smiju biti ispred eksplicitnih ustavnih odredbi. Skupština je sudijama Ustavnog suda, glasanjem za njihov izbor, dala mandat da štite Ustav i zakonitost, a nakon toga, uz podršku predsjednice Ustavnog suda Armenko, preuzela ovlašćenja Ustavnog suda koji je jedini nadležan da utvrđuje nastupanje razloga za prestanak funkcije sudije.

Pravnici nerijetko imaju različite stavove. Međutim, CGO je na nespornoj poziciji da uzimanje prava u ruke, onda kada se kroz postojeći ustavni i zakonodavni okvir i posredstvom nadležnih institucija ne može za neki stav dobiti većina, predstavlja najopasnije gaženje principa vladavine prava.