Istražni zatvor u Crnoj Gori će u periodu od narednih par mjeseci imati “oslobođeno” oko 20 - 30 mjesta. Razlog za to je isticanje roka od tri ipo godine istražnog pritvora, u okviru kojeg je po Zakonu Crne Gore, predviđeno da ako od trena podizanja optužnice do isteka pomenutog vremena nema presude, osumnjičena lica se puštaju na slobodu, dok se sudski postupak nastavlja.
Među pomenutom brojkom, nalaze se uglavnom visokopozicionirani saradnici kavačkog I škaljarskog klana, njihovi članovi i vođe.
UIKS je organizovao boravak pomenutih lica u istrazi tako da je što manja šansa da dođe do sukoba pripadnika suprostavljenih klanova. Treba naglasiti da se zatvorski službenici vrlo često nalaze u situaciji da rade pod uslovima velike popunjenosti zatvora, što donosi sa sobom dodatni rizik i pritisak.
U nekim predmetima pojedini optuženi ni skoro nakon tri ipo godine nisu stigli da iznesu odbranu (npr. Suđenje Radovanu Mujoviću i grupi - KS br. 44/20).
Hapšenja toko 2020. godine, i pola godine prije toga bila su jak udar na kriminal. Međutim, mnogui sudski procesi vezani za optužnice koje obuhvataju lica uhapšena u tom peridou, traju i još su bez presuda.
Podgorički Viši sud daje sve raspoložive kapacitete rada kako bi se postupci odvijali neometano. Međutim, postoje i faktori na koje oni ne mogu da utiču, neki od njih su manjak sudija, koronavirus, štrajk advokata, proceduralni zahtjevi...
Pritvor kao najteža mjera:
Advokat Damir Lekić u razgovoru za portal Dan pojašnjava da je pritvor najteža procesna mjera za nesmetano vođenje krivičnog postupka i za obezbjeđenje da okrivljeni učestvuje u istom.
-Njegovo trajanje nije neograničeno već ograničeno. Različito od faze postupka njegovo trajanje se može okarakterisati na sledeći način. Naime, pritvor se na predlog ovlašćenog tužioca u najranijoj fazi postupka određuje od strane sudije za istragu i njegovo trajanje je ograničeno na 30 dana. Nakon toga pritvor se na predlog ovlašćenog tužioca može produžiti od strane vanraspravnog krivičnog vijeća nadležnog suda u trajanju od najduže još dva mjeseca, a nakon toga na obrazloženi predlog ovlaščenog tužioca vijeće Vrhovnog suda Crne Gore može produžiti pritvor za još tri mjeseca. Ovo su pravila o dužini trajanja pritvora u istrazi, pa iz toga proizilazi da u istrazi pritvor može najduže trajati šest mjeseci i ni časa tj. sekunde duže- naglašava Lekić.
Dodaje da ako ovlašćeni tužilac u ovom roku od šest mjeseci trajanja pritvora ne podigne optužnicu pred nadležnim sudom okrivljenom će se pritvor ukinuti i on će se pustiti na slobodu.
Advokat lekić ističe da ako ovlašćeni tužilac prije isteka roka od šest mjeseci trajanja pritvora ipak uspije da podigne optužnicu, i u njoj predloži da se pritvor protiv okrivljenog produži, vanraspravno krivično vijeće kojem je predata optužnica može prihvatiti takav predlog pa okrivljenom produžiti pritvor.
-A ako ovlašćeni tužilac u ovoj situaciji kada se okrivljeni već nalazi u pritvoru u optužnici ne istakne takav predlog, pomenuto vijeće će ipak po službenoj dužnosti provjeriti da li i dalje postoje razlozi za produženje pritvora ili ne, pa i u toj situaciji pritvor može biti produžen. Nakon toga trajanje pritvora se kontroliše po službenoj dužnosti od strane vanraspravnog krivičnog vijeća nadležnog suda svaka dva mjeseca ako se radi o redovnom postupku, a svakih mjesec dana ako se radi o skraćenom postupku, pri čemu je ista situacija u pogledu trajanja ovih rokova zavisno od toga da li je ili nije optužnica stupila na pravnu snagu. Shondo navedenom ako vanraspravno krivično vijeće nađe da i dalje postoje razlozi za postojanje pritvora isti će produžiti, a ako ne, isti će ukinuti i okrivljenog će pustiti da se brani sa slobode – precizira lekić.
Rok: Od optužnice do presude 3 ipo godine
Od predaje optužnice do donošenja presude u prvom stepenu pritvor može trajati najduže tri godine.
-Dakle, kada se optužnica preda sudu, a okrivljeni se nalazi u pritvoru on od tog trenutka do donošenja presude u prvom stepenu može boraviti u pritvoru 3 godine. Kada se ima u vidu da u istrazi pritvor može trajati najduže 6 mjeseci, to se ukupno vrijeme boravka u pritvoru od trenutka kada je određen do trenutka donošenja presude u prvom stepenu, može mjeriti ukupnim periodom od tri ipo godine, što je zakonski maksimum trajanja pritvora od njegovog određivanja do donošenja odluke u prvom stepenu. Ako se pak prije isteka ovog roka ipak donese presuda u prvom stepenu, pritvor se može produžiti, pa u nekim situacijama može trajati i po proteku roka od tri ipo godine, računajući od dana njegovog određivanja. Takođe ovlašćeni tužilac, okrivljeni i njegov branilac u svakom trenutku mogu podnijeti predlog za ukidanje pritvora – pojašnjava on.
Izlazak iz pritvora se manifestuje na više načina:
Izlazak određenog lica koje je boravilo u pritvoru može da se uglavnom manifestuje na više načina, smatra advokat Lekić:
Prvi, da on djeluje pozitivno u smislu da u odnosu na okrivljenog ostvari takav efekat da se okrivljeni u strahu od ponovnog određivanja pritvora ponaša u skladu sa propisima i da u svakom pogledu postupa po svim nalozima suda u pogledu odazivanja na pozive istog i dolaska na ročišta glavnog pretresa
Drugi, da on djeluje negativno u smislu da u odnosu na okrivljenog ostvari takav efekat da se on od straha od ponovnog određivanja pritvora da’ u bjekstvo ili upusti u neka skrivanja.
-Ne postoji pravilo na koji način će pritvor uticati na pojedinca kada se on nađe na slobodu, ali svakako treba naglasiti da se danas u modernom vremenu i razvijenoj međunarodnoj saradnji izrazito teško kriti i skrivati, te davati u bjekstu, a lica koja se suoče sa hvatanjem u inostranstvu po međunarodnim potjernicama pretpre izrazito veće posljedice koji iziskuje postupak ekstradicije, nego da su čak u tom vremenu boravile u pritvoru u svojoj domicilnoj državi. Samim tim po izlasku lica iz pritvora ako se ono uredno ponaša u smislu odazivanja na pozive suda i dolaska na ročišta glavnog pretresa rad tog sud koji vodi postupak uopšte neće bit otežan, već zapravo dosta olakšan, jer će bar bit oslobođen složene procedure koja iziskuje stražarno sprovođenje pritvorenih lica – smatra Lekić.
Dodaje da ako se lice pušteno iz pritvora neuredno ponaša, u tom smislu da ne prima pozive ili da se o njih oglušava pa da ne pristupa na ročišta glavnog pretresa. to svakako može otežati rad suda.
- Ali ne u nekoj značajnoj mjeri, jer sud ipak na raspolaganju ima veliki broj procesnih mehanizama i mjera, pa po njega to neće biti dug otežan period rada ili pak neće biti preotežan rad. Ista situacija će biti i ako se radi o postupku sa većim brojem okrivljenih koji su pušteni na slobodu, sa razlikom što su takvi postupci zbog većeg broja okrivljenih, te veće koncentracije dokazne građe sami po sebe složeniji i komplikovaniji, pa se iz tog razloga mogu pojaviti malo duži rokovi dok sud svoj otežaniji rad ne dovede u red u smislu nemogućnosti uručenja poziva ili nedolaska okrivljenih na zakazana ročišta glavnog pretresa. Fakat je da veći broj okrivljenih znači i složeniji i komlikovaniji predmet, te da svakako iziskuje i više truda od strane suda u sprovođenju postupka u kojem se taj predmet void - pojašnjava Lekić.
Dugo trajanje suđenja nije znak slabih dokaza:
Lekić smatra da dugo trajanje krivičnog postupka i eventualno dugo trajanje pritvora ne mora nužno da ukazuje na to da je dokazna građa u predmetu slaba.
-Ukoliko je pak dokazna građa slaba ili slabija mudre sudije ukidaju pritvore kako država kasnije u slučaju oslobađajućih odluka ne bi trepjela štetu zbog neosnovanog lišenja slobode pritvorenih lica, ali činjenica da postupak traje duže ili da se neka lica duže nalaze u pritvoru ne moraju da upućuju na činjenicu da su dokazi u spisima predmeta slabi. Svakako se dokazi mogu pribavljati sve do pravosnažnog okončanja postupka, a i kasnije u postupcima po vanrednim pravnim ljekovima – navodi on.
Kovid, štrajk advokata, odlazak sudija i tužilaca:
Dodaje da na dugo trajanje postupka utiču i mnogobrojni dugi faktori.
- U Crnoj Gori ih je zaista u posljednjem vremenu bilo mnogo. Virus “COVID 19”, štrajk advokata, odlazak većeg broja sudija i državnih tužilaca u penziju, napredovanje sudija i državnih tužilaca iz nižih u više istance, dolazak sudija i državnih tužilaca kojima objektivno treba vremena da se pripreme za vrlo složene i komlikovane predmete, nedostatak prostornih kapacita, uslova za rad i sudnica u sudu, nedovoljan broj sudija i državnih tužilaca, kao i druga vanredna stanja koja su zadesila pravosuđe Crne Gore, a koja su uticala da se dužina postupaka prolongira više nego inače. Pri tome ne kažem da bi svi postupci koji nisu okončani bili završeni da ove vanredne pojave nisu nastupila, al sam siguran da bi ih bilo dosta manje- naveo je Lekić.
Bjekstvo nije krivično djelo, nije ni opcija:
Misli da što se tiče obračuna i sukoba klanova i njhovog nastavka, da je taj obračun i sukob prestao da postoji i da se više neće dešavati, a naročito ne u onakvom obimu i u onim razmjerama o kojima smo svi svjedočili.
- Ako me pitate da li je bjekstvo opcija, ja ipak smatram da nije. Kao branilac sve klijente koji su u bjekstvu ili imaju namjeru da se daju u bjekstvu savjetujem da to ne čine, već da se stave na puno raspolaganje nadležnim državnim organima u postupku i da iznesu svoju odbranu i da se brane od dokaza koji im se stavljaju ne teret. Bjekstvo lica koje prethodno nije lišeno slobode istina nije krivično djelo, al svakako bjekstvo je jedan od osnova za određivanje pritvora, pa se on svakako ako postoji takva opasnost može odrediti. Lice koje se stavi na raspolaganje i na saradnju državnim organima, a ne postoje drugi pritvorski osnovi za pritvor, ne mora nužno završiti u pritvoru, a ako već završi postoji mogućnost da brzo i izađe, a što nikako ne može biti slučaj ako je evidentno da se lice dalo u bjekstvo. Ni kratak ni dug period boravka u pritvoru ne bi trebalo da bude uporište da se kod okrivljenog stvori motiv za bjekstvo, a kod ovoga što sam prethodno naveo – kazao je on.
Dug sudski postupak težak za sve:
Lekić smatra da kada postoji postupak koji dugo traje, to je za sve učesnika u njemu uključujući i advokate teško.
- Po logici stvari svaki postupak koji se započne on se i završi, a uporedo ili nakon njega dolaze i prispijevaju novi. Kada postoji više postupaka koji se dugo vremena ne završavaju a uporedo se stvaraju novi postupci itekako će po svakog uključujući i advokate biti otežan rad. Ovo naročito ako se njegovi kljienti nalaze u pritvoru, što je posebno stanje i po okrivljenog i po njegovog advokata koji ga u tom slučaju ne brani samo od krivice već i od boravka u pritvoru - navodi advokat.
Određivanje i dužina trajanja pritvora u Crnoj Gori nisu baš često opravdani – navodi advokat.
Ističe da dugo trajanje procesa bez donošenja presude, bar u prvom stepenu, kod svih učesnika u postupku stvara nelagodnu atmosferu i proizvodi takve efekte da kod građana može da izazove određenu dozu nepovjerenja u pravosuđe, a naročito da ono nije efikasno u svom radu i sprovođenju zakona.
- Ovo se takođe isto odnosi na nepotrebno određivanje pritvora i na njegovo dugo trajanje. Kod sudova u Crnoj Gori nekad pomislim kao da su obrisane odredbe zakonika u kojima su propisane mnogobrojne druge alternativne mjere uključujući i jemstvo, a koje se mogu izreći umjesto pritvora, pri čemu u posljednje vrijeme posebno čudi odnos suda prema jemstvu budući da odbija izrazito visoke ponude jemstva koje bi bile dovoljne garancije i u mnogo razvijenim državama, a ne u našoj – smatra Lekić.
Veliki broj izrazito složenih postupaka:
Lekić je kazao da u posljednjem vermenu svjedočimo da postoji veoma velik broj izrazito složenih postupaka, u kojem su okrivljeni nakon troipogodišnjeg boravka u pritvoru pušteni da se brane sa slobode.
-A pitanje je da li će u svim ti postupcima biti donijete osuđujuće ili oslobađajuće presude. Istina je da država zbog ovoga može itekako da “ispašta”. Najprije se uočava da je pravosuđe i više nego pretrpano, te da je na ivici svojih mogućnosti da i dalje u skladu sa zakonom nastavi sa svojim radom. Zatim se uočava da okrivljeni neopravdano i predugo borave u pritvoru, a za čim ne postoji bilo kakva potreba, te da čekaju na svoju “pravdu” tj. na okončanje postupka dugi niz godina, čime se krši Evrospka konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, te drugi domaći i međunarodni dokumenti, a naročito se gubi onaj efekat pravosuđa koji treba kod građana da proizvede da je ono nepogrešivo, brzo, efikasno, uvjerljivo i ubjedljivo i sl. Takođe, slobodno se može se reći da nisu svi ovi predmeti baš “kristalno čisti” da se sa sigurnošću može reći da će se u svakom u svemu prihvatati optužnice, te da će bit donijete osuđujuće presude. U nekima su optužnice čak i na sam pogled neosnovane. A ako ne budu osnovane država će biti suočena sa tim da plaća izrazito velike iznose novca na ime naknade štete zbog neosnovanog boravka okrivljenih u pritvoru koji su u svemu oslobađani od optužbi. Posljedice su dalekosežne – naglašava on.
Lekić poručuje da manjak državnih tužilaca, sudija i advokata itekako utiče na ove situacije.
- Što se posebno odnosi na nedostatak većeg broja sudija u odjeljenju za suzbijanje organizovanog kriminala, mita, korupcije, terorizma i ratnih zločina u Višem sudu u Podgorici – zaključuje advokat Damir lekić u razgovoru za portal Dan.
