Javna je tajna da mafija sa Balkana, koja se bavi švercom narkotika, taj ilegalni biznis "uvozi" uglavnom iz Kolumbije. Takođe, vrlo često se u medijima moglo čuti povezivanje visokopozicioniranih članova i crnogorske mafije, vođa kavačkog i škaljarskog klana, sa narkobosovima Kolumbije. Na neki način, moglo bi se reći, da je ta zemlja " Zlatna koka", za narko-grupe.  Čak i velike zaplijene kokaina na brodovima često su povezivane sa crnogorskim klanovima. Taj kokain je uglavnom kretao iz Kolumbije.

Dok je količina usjeva "koke" u Kolumbiji opala već treću godinu, proizvodnja kokaina u zemlji nastavlja da dostiže rekordne nivoe, prema novim podacima Ujedinjenih nacija.

Oko 1.228 tona kokaina proizvedeno je 2020. To je skoro osam odsto više u odnosu na 1.136 tona prošle godine, prema novom izvještaju Sistema za praćenje nezakonitih kultura  Ujedinjenih nacija Kancelarija za droge i kriminal (UNODC). U međuvremenu, zemljište koje se koristilo za proizvodnju usjeva kokaina  u Kolumbiji palo je na 143.000 hektara 2020. godine, što je smanjenje od sedam posto u odnosu na 2019, piše  insightcrime.

Iako trendovi mogu izgledati zbunjujuće, postoje razlozi - tehnički, teritorijalni i kriminalni - da bi se brojke kokaina  vjerovatno mogle sukobiti.

Megalaboratorije i nove metode proizvodnje

Količina kokaina u prahu ekstrahovana sa jednog hektara "koke" povećala se za više od jednog kilograma u samo godinu dana. Potencijalna proizvodnja kokaina skočila je sa 6,7 kilograma po hektaru 2019. na 7,9 kilograma 2020. godine, prema izvještaju UNODC -a.

Tri faktora vjerovatno dozvoljavaju "trgovcima" da proizvode više kokaina sa manje površina: veća proizvodna postrojenja, bolje tehnike sjetve i više kokaina koji se vadi iz lišća.

U poslednje dvije godine, oružane snage Kolumbije razbile su ono što zvaničnici za borbu protiv droge nazivaju "mega-laboratorije". Ovi veliki kampovi - koji su mogli proizvesti nekoliko tona kokaina - prethodno su izbjegavani u korist rudimentarnih lokacija kako bi se izbjeglo otkrivanje od strane vlasti.

Među kompleksima otkrivenim prošle godine nalazila su se dva sa kućištima posvećenim različitim fazama prerade kokaina: skladištenje listova, njihovo vađenje u pastu, a zatim i proizvodnja kokain hidroklorida, glavnog sastojka kokaina. Jedan od pogona je mogao da proizvede do pet tona kokaina mjesečno.

Ogromne laboratorije za narkotike pronađene su u regijama bogatim kokom Narino, na južnoj granici sa Ekvadorom, i Katatumbo, na istočnoj granici sa Venecuelom. Obojica su bili povezani sa Nacionalnom oslobodilačkom vojskom, poslednjom preostalom gerilskom silom Kolumbije. Grupa je preuzela veliki dio proizvodnje kokaina koji je nekada bio u rukama Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (Fuerzas Armadas Revolucionarias de Colombia - FARC), koji su se demobilizovali 2016. godine nakon što su postigli mirovni sporazum sa vladom.

Pored velikih proizvodnih lokacija, napredak u tehnikama uzgoja i ekstrakcije "koke" mogao bi trgovcima omogućiti veći prinos kokaina. Određene sorte mogu „povećati efikasnost ekstrakcije kokaina“ ili proizvesti „veću količinu kokaina u listu“, pišu istražitelji UNODC -a u svom izvještaju, dodajući da te situacije „treba detaljno proučiti“.

U svom prošlogodišnjem izvještaju, UNODC je primetio trend ka sve sofisticiranijim proizvodnim procesima, kao i „tehnike za dobijanje više koke iz manje listova“.

Koncentracija usjeva "koke"

Skoro 85 posto koke u Kolumbiji uzgaja se u samo pet odjela, prema UNODC -u, a četiri od njih su u udaljenim, bezakonim pograničnim regijama koje su ključni putevi trgovine drogom. Odeljenja Putumaio, Cauca i Narino nalaze se duž granice Kolumbije sa Ekvadorom, koja je postala ključna tačka izlaska kokaina u Sjedinjene Države i Evropu.

U međuvremenu, Norte de Santander, uz granicu sa Venecuelom, jedno je od najplodnijih zemljišta za koku. Tamo jedna opština Tibu čini 13 odsto nacionalnog uzgoja "koke", sa skoro 20.000 hektara.

Ova planinska regija dzungle dom je nekoliko naoružanih grupa, uključujući ćelije ELN i disidentske FARC. Benzin - potreban za proizvodnju kokaina - obično se krijumčari u regionu.

Uzgoj "koke" takođe je koncentrisan u zaštićenim regionima, do kojih je vlastima teško pristupiti. Prema UNODC-u, više od polovine svih usjeva koke nalazi se u posebnim zonama upravljanja (Zonas de Manejo Especial), koje pokrivaju domorodačke rezervate, afro-kolumbijske zajednice i prirodne parkove.

Presađivanje i skrivene kulture

Uzgoj "koke" i proizvodnju kokaina je notorno teško otkriti.

Kancelarija Bijele kuće za nacionalnu politiku kontrole narkotika, koja takođe izvještava o usjevima  u Kolumbiji, opisala je 245.000 hektara koji se obrađuju 2020. To je 102.000 hektara više od 143.000 hektara koje je prijavio UNODC.

Prema tome, kapacitet proizvodnje kokaina porastao je na 1.010 tona - oko 200 tona manje od UNODC -ovih podataka. Razlozi za odstupanja su nejasni, ali ovo je druga godina zaredom u kojoj se brojke naglo razlikuju.

Jedan od faktora mogao bi biti visok nivo ponovnog sadnje usjeva koke. Uzgajivači  odavno su zamjenili "koku" odmah nakon iskorenjivanja kako bi nadoknadili svoje gubitke. Poznato je i da kriminalne grupe primoravaju farmere da siju više "koke". 

Poljoprivrednici su već spretni u izbjegavanju sankcije skrivajući usjeve "koke" ispod biljaka banana i druge vegetacije. Trgovci ljudima takođe mogu da odgovore na nastavak prskanja iz vazduha korišćenjem udaljenijih i manjih parcela, gurajući zasade dalje u rezervate ili na teritoriju koju je teže prskati.