Iako je crnogorsko zakonodavstvo pored određivanja pritvora predvidjelo niz alternativnih mjera kojima se obezbjeđuje prisustvo okrivljenog na glavnom pretresu radi neometanog vođenja sudskog postupka, pravnici smatraju da se jemstvo kao jedna od tih mjera nedovoljno koristi u praksi. U prilog tome najbolje govori podatak da je samo u prvoj polovini ove godine sud odbio jedno višemilionsko obezbjeđenje koje je u zamjenu za slobodu nudio navodni organizator jedne kriminalne grupe, kao i u još dva slučaja u kojima su ponuđene garancije od po skoro milion i pola miliona eura. U prvom slučaju radilo se o stranom državljaninu, "kralju kriptovaluta", dok se u drugom slučaju radi o okrivljenom koji je duži vremenski period pokrivao značajnu funkciju u crnogorskom pravosuđu.
Da jemstvo kao sredstvo obezbjeđenja nije baš popularna mjera među djeliocima pravde ukazuje i doskorašnji predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović, koji ukazuje na prednosti, ali i na nedostatke tog instituta.
– Mi imamo kvalitetnu zamjenu za pritvor, ali je sudija za istragu rijetko kad spreman da licu odredi mjeru obaveznog boravka u kući ili da na predlog stranaka prihvati jemstvo kao garanciju da će se okrivljeni javljati na svaki poziv suda. Stalno ponavljam da treba dati šansu alternativnim mjerama, a pritvor odrediti samo u izuzetnim situacijama – kazao je Begović i dodao da se u Višem sudu u Podgorici ovaj institut skoro i ne primjenjuje.
Prema podacima koje nam je dostavila portparol Višeg suda u Podgorici Marija Raković, taj sud je u toku 2022. godine prihvatio jemstvo kao mjeru obezbjeđenja (pravosnažne odluke) samo u odnosu na tri okrivljena lica, a u 2023. godine, do danas, u odnosu na četiri okrivljena lica.
Imajući u vidu da se pred ovim sudom na godišnjem nivou nađe ogroman broj predmeta i da se samim tim odredi i veliki broj pritvora, iz ovih podataka se vidi da se jemstvo kao jedna od mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog vrlo rijetko koristi iako bi ovim pravnim instrumentom država ne samo uštedjela, već i profitirala.
Naime, institut jemstva nosi i određene benefite, posebno ukoliko optuženi ne ispoštuje dogovor i da se u bjekstvo. Ipak, sudije se vrlo često odlučuju da odrede pritvor zbog pritiska javnosti.
Advokat Begović objašnjava da postoji i ona druga strana koja kvalifijuje ovaj institut kao privilegiju bogatih i podsjeća na proceduru.
– Kada sud dobije predlog za jemstvo, utvrđuje da li su ispunjeni zakonski uslovi za prihvatanje te vrste garancije. Jemstvo može da se prihvati samo onda kada je pritvor određen isključivo zbog opasnosti od bjekstva. Ukoliko je pritvor određen i po drugim osnovama, ne može se govoriti o jemstvu. Procedura polaganja jemstva počinje odlukom suda o visini jemstva i ono glasi na novčani iznos koji sud određuje s obzirom na težinu krivičnog djela, lične i porodične prilike okrivljenog i imovno stanje osobe koja ga daje. Kaucija se sastoji u polaganju gotovog novca, hartija od vrijednosti, dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti ili u vidu hipoteke na nekretnine.
Što se tiče visine iznosa na koji će glasiti jemstvo, to je ostavljeno sudu na ocjenu, koji pritom mora da ima u vidu, između ostalog, i težinu krivičnog djela, koju ne treba ocjenjivati samo na osnovu zaprijećene kazne, već i u odnosu na sve druge okolnosti koje djelo čine lakšim ili težim u konkretnom slučaju. Nema pravila kada će predsjednik vijeća procijeniti da je iznos jemstva dovoljno jaka garancija da to lice neće pobjeći – pojašnjava Begović.
