U podgoričkom Višem sudu u toku je krivični postupak protiv Nikšićana Save Nikitovića i Radovana Popare, koji se terete da su sa umišljajem pokušali da ubiju bivšeg direktora Policijske akademije u Danilovgradu Bobana Šaranovića. Prema navodima iz optužnice koju potpisuje viši državni tužilac Ana Kalezić, Nikitović i Popara su 1. juna metalnim šipkama nasrnuli na Šaranovića u dvorištu zgrade na Bulevaru Džordža Vašingtona u Podgorici. Šaranović je u tom napadnu slomljena ruka. Suđenje Nikitoviću i Popari zakazano je za 28.decembar. 

Na saslušanju pred tužiocem, Nikitović je tvrdio da je Šaranovića napao jer ga je dva mjeseca ranije, dok je prisustvovao skupu ispred Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odgurnuo i krenuo fizički da nasrće na njega, upućujući mu psovke, dok je Popara tvrdio da nije učestvovao u napadu i da je samo pokušavao da odvoji Nikitovića od Šaranovića.

Šaranović je kazao da ne poznaje napadače, da ih nikada ranije nije vidio i da smatra da su oni samo izvršioci naručenog napada u klasičnoj sačekuši.

On je u istrazi ispričao da se po izlasku iz stana uputio ka automobilu koji je bio parkiran u dvorišnom dijelu zgrade. U neposrednoj blizini ugledao je dvojicu mladića na tri-četiri metra udaljenosti. Jedan od njih bio je u crnoj dukserici, a drugi u sivoj, i između njih je bila sportska torba.

Otključao je automobil i sjeo na mesto vozača, s tim što mu je lijeva noga ostala napolju dok je desnom rukom odlagao stvari koje je nosio sa sobom na mjesto suvozača.

– Momak u sivoj dukserici odjednom se stvorio pored mene. U desnoj ruci je držao šipku, a u lijevoj torbu. U tom trenutku sam primijetio da mi se približava i drugi mladić u crnoj dukserici, koji je iz zaleta zamahnuo metalnom šipkom prema mojoj glavi. Instinktivno sam povukao glavu i gornji dio tijela u vozilo. Šipka je udarila o krov vozila iznad moje glave, ali je u zamahu zahvatila moju lijevu nogu. Mladići su potom počeli naizmjenično da me udaraju šipkama po lijevoj ruci i nozi, kojima sam pokušao da se zaštitim. Mislim da sam tada primio oko 15 udaraca – ispričao je Šaranović u istrazi.

On se prisjetio i da je momak u sivoj dukserici u dva navrata rekao "udri ga, majku mu je.em". Udarci su prestali nakon što je neko rekao "momci, šta radite?". Taj trenutak je Šaranović iskoristio da krene da bježi prema ulazu zgrade, ali od napadača se nije spasio. Optuženi su krenuli za njim. Šaranović je u tužilaštvu kazao da je jedino što mu je bilo na pameti u tom trenutku da nekako uspije da dođe do obližnjeg lokala, gdje su često sjedjeli policajci.

– U trku sam čuo da nešto fijuče kroz vazduh, nakon čega je puklo staklo. Kada sam se okrenuo, vidio sam momka u sivoj dukserici sa šipkom u ruci na nekih 5-6 metara iza mene dok je momak u crnoj dukserici bio iza mene. Povikao sam "zovite policiju" – rekao je Šaranović.

Tada su mu pritrčale kolege. Kad im je kazao da je napadnut, policajci su potrčali za optuženima.

– Tada sam izgubio snagu i pao na beton ispred lokala. Ubrzo sam prevezen u KCCG – kazao je Šaranović.

On je istakao da su optuženi imali naum da ga ubiju, a ne samo da ga prebiju šipkama i ukazao na bezobzirnost, upornost i istrajnost optuženih u preduzimanju radnji, i to usred dana i na javnom mjestu.

Šaranović nije mogao da istakne neku konkretnu situaciju kao motiv za napad, s obzirom na to da, kako je kazao, živi mirnim životom.