Predsjednica tog suda Željka Jovović u intervjuu za "Dan" istakla je da je najbolje rješenje za pomenute probleme izgradnja posebne zgrade za tu instituciju. Bezbjednost u sudu, kaže, povećana je zahvaljujući angažovanju službenika policije. Takođe, Jovović je govorila i o izazovima s kojima se sreta na poslu već drugi mandat, kao i kako se manjak sudija odražava na duže trajanje postupaka.
• Godinama se govori o lošim uslovima za rad sudija, a stanje nije bolje ni u Osnovom sudu u Podgorici. Da li je tokom poslednje dvije godine bolja situacija kad je riječ o uslovima za rad? Šta je urađeno, a šta tek treba uraditi?
– Svjedoci ste da godinama ukazujemo da je zgrada u kojoj je smješten Osnovni sud u Podgorici neadekvatna i neprimjerena značaju i obimu poslova koji se u ovom sudu obavljaju. Vrijeme i događaji su pokazali da su naša upozorenja bila opravdana jer zgrada, pored činjenice da su u njoj smještena još dva organa – Osnovno državno tužilaštvo i Sud za prekršaje, prostorno ne zadovoljava potrebe ovih institucija, a takođe ni organizovanje adekvatne i potpune bezbjednosti za zaposlene i građane koji pristupaju u sud. Ipak, poslednjih godina znatno su popravljeni uslovi za rad, rekonstruisane su sudnice, od holova napravljene nove kancelarije, renovirani toaleti, izmijenjena vrata, a sredstvima Evopske unije zamijenjeni su i svi prozori na zgradi suda. Bezbjednost je povećana angažovanjem većeg broja službenika Uprave policije, koji vrše kontrolu prilikom ulaska u zgradu suda, i angažovanjem službenika obezbjeđenja zaposlenih u sudu na registraciji lica koja ulaze u sud. Takođe, izrađen je projekat tehničke sigurnosti prostorija pa očekujemo da će se u najskorije vrijeme pristupiti ugradnji skenera na ulaznim vratima, video-nadzora u prostorijama, kao i panik tastera u sudnicama. Svakako, sve ovo su koraci koje preduzimamo u cilju poboljšanja obezbjeđenja, ali potpuno rješenje ovog pitanja vidim tek sa dobijanjem nove i funkcionalne zgrade suda, koja će u potpunosti odgovarati potrebama jednog ovakvog organa.
• Koliko sudija ima u Osnovnom sudu u Podgorici i koliko ih nedostaje? Da li problem predstavlja i to što sudije osnovnih sudova napreduju i prelaze u više sudove?
– Odlukom o broju sudija u sudovima propisano je da u Osnovnom sudu u Podgorici postupaju predsjednik suda i 41 sudija, međutim, poslednjih godina se, kao i većina sudova u Crnoj Gori, suočavamo sa nedostatkom sudijskog kadra. Tako je u prethodnih pet godina zbog prelaska u sud više instance, ostvarivanja prava na penziju ili ostavke, sud napustilo 25 sudija, što predstavlja više od polovine ukupnog broja sudija. U 2025. godinu ulazimo bez osam sudija, pri čemu su upražnjena četiri sudijska mjesta, tri sutkinje su na porodiljskom odsustvu, a jedna je odsutna zbog sekondiranja pred Evropskim sudom za ljudska prava. Slična situacija je bila i u prethodnim godinama, pa možemo konstatovati da u sudu imamo konstantan odliv sudijskog kadra, koji ne prati izbor sudija. To svakako utiče na efikasnost u postupanju i konačne rezultate rada, s obzirom na to da se predmeti kojima su bile zadužene sudije koje odlaze iz suda dodjeljuju u rad drugim kolegama, pa je potrebno vrijeme za upoznavanje i zakazivanje predmeta. Ukoliko ne dođe do izbora sudije na upražnjeno mjesto, predmeti se raspoređuju kolegama koji već postupaju u istoj materiji, a koji su i inače zaduženi velikim brojem predmeta. Sve to utiče na suđenje u razumnom roku i na opravdano nezadovoljstvo stranaka dužinom trajanja postupka, koje sudije objektivno ne mogu ubrzati kod činjenice da u radu imaju i po 500 predmeta.
• Da li država ulaže dovoljno u pravosuđe, motivišu li se mladi ljudi da se školuju i prijavljuju za sudije?
– Činjenica je da se poslednjih godina sve manji broj mladih kolega opredjeljuje za rad u pravosuđu, o čemu nam govori podatak da se na raspisane pozive za prijem pripravnika i saradnika u sudovima javlja vrlo mali broj kandidata, što nije bio slučaj u prethodnim godinama. Moram ukazati na put koji mora da prođe svršeni student prava koji želi da postane sudija koji, po mišljenju mnogih kolega, ne djeluje optimistično za odabir ove profesije. Naime, ukoliko svršeni student prava želi da postane sudija nakon objavljivanja oglasa i položenog ispita za pripravnike započinje trogodišnji pripravnički staž, koji se obavlja u više sudskih instanci pa, ukoliko nisu iz Podgorice, moraju mijenjati svoje mjesto boravišta, što svakako iziskuje znatne troškove.
Po obavljenom pripravničkom stažu, kandidat stiče uslove da polaže pravosudni ispit, ali u međuvremenu ostaje bez posla, te tek nakon položenog pravosudnog ispita stiče uslov da se zaposli kao savjetnik u sudu. Čeka ga pisano testiranje pred Upravom za ljudske resurse i nakon položenog testa zasnivanje radnog odnosa kao sudijski savjetnik.
Nakon dvije godine rada kao savjetnik stiče uslove da se prijavi na oglas za kandidata za sudiju i ta obuka, po poslednjim izmjenama, traje dvanaest mjeseci. Po uspješno završenoj obuci, kandidat za sudiju se raspoređuje na upražnjeno sudijsko mjesto i ukoliko ima više slobodnih mjesta, raspoređuje se u osnovni sud u skladu sa svojom pozicijom na rang-listi, pa se često dešava da mora mijenjati boravište. Iz izloženog možete zaključiti da su samo oni koji zaista vole ovu profesiju spremni da prođu ovaj put do sudijske funkcije.
Na pitanje da li država dovoljno ulaže u pravosuđe odgovorili su upravo sudijski pripravnici, stručni saradnici zaposleni u sudovima, ali i sudije preko Udruženja sudija, koji su se, ukazujući na svoj položaj i značaj u društvu, obratili nadležnim institucijama kada su podnijeli primjedbe, sugestije i predloge na Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, a o čemu je javnost detaljno upoznata.