Prema njegovim riјečima, osim kadrovskih problema, na rad službe negativno utiču i broјne opstrukciјe od strane poјedinaca koјima јe uniforma pokriće za bavljenje kriminalnim aktivnostima, ali i česte promјene na funkciјi direktora Uprave policiјe.

Mogu li najnovije izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima riješiti kadrovske probleme u policiji? Kako u kraćem roku nadomjestiti deficitarni kadar?

– Kada je NSPCG prije dvije godine počeo da priča o problemu nedostatka kadra bili smo proganjani i šikanirani, a danas vidimo da o tom problemu raspravlja i Vijeće za nacionalnu bezbjednost, što pokazuje svu ozbiljnost situacije u kojoj se nalazimo. Izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima sigurno ne mogu u kratkom roku riješiti ovaj problem, ali jesu dobra polazna osnova za to. Uz dobru organizaciju, jasno postavljene kriterijume za selekciju i definisane procedure, siguran sam da možemo doći do kvalitetnog kadra. Takođe, moramo biti vrlo oprezni kako do kvantiteta ne bismo došli nauštrb kvaliteta. Smatram da je i za službu i za društvo uopšte loš i nekvalitetan kadar mnogo gora opcija od manjka kadra. Tu moramo biti vrlo oprezni.

Dok pojedini policijski službenici žive luksuzno i u očiglednom neskladu s primanjima, mnoge njihove kolege jedva sastavljaju kraj s krajem. Kako to komentarišete?

– Ogromna većina policijskih službenika živi vrlo skromnim životom, a jedan dobar dio njih sigurno i na rubu egzistencije. Da je to tako dovoljno nam govori činjenica da su policajci prinuđeni da u slobodno vrijeme rade dodatne poslove kako bi prehranili svoje porodice. Možemo slobodno reći, u prenesenom smislu, da je Ministarstvo unutrašnjih poslova najveća zanatska firma u Crnoj Gori jer su njegovi službenici u slobodno vrijeme moleri, zidari, tesari, keramičari, električari, a često rade i najteže fizičke poslove. S druge strane, imamo jedan veoma mali, ali i vrlo upadljiv broj onih koji žive na visokoj nozi, voze skupa auta, školuju djecu u inostranstvu, posjeduju vrijedne nekretnine itd. To stvara vrlo negativnu sliku o čitavom ministarstvu, jer obični ljudi percipiraju kao da smo svi isti, tj. loši. Jačina, spremnost i odlučnost kako službe, tako i čitave države na ispitu su upravo u ovim slučajevima. Pitanje je hoćemo li položiti taj test.

Zalažete li se za veting u bezbjednosnom sektoru?

– Apsolutno. Samo sveobuhvatnom i ozbiljnom reformom koja će se baviti profesionalizmom, stručnošću, imovinskim stanjem, ali i mnogim drugim aspektima svakog pojedinca, možemo doći do zdravog, kvalitetnog i konkurentnog kadra. Istovremeno, moram priznati, plašim se da je to u Crnoj Gori utopija. Sistem u kome imate toliko kupljenih diploma, namještenih postavljenja, nestručnih kadrova na odgovornim mjestima nije nimalo lako očistiti i urediti. Daću vam jedan primjer. Svjedoci smo da komisija za provjeru diploma za više od tri godine nije uradila ništa, nemamo konkretnih rezultata. Jedno pitanje je da li su nesposobni ili su nestručni. Drugo pitanje je ko je provjeravao njihove diplome.

– Ono što zasad karakteriše odnos sa gospodinom Šaranovićem jeste njegova spremnost na dijalog, uvažavanje argumentacije i, u krajnjem, odsustvo sujete, rekao bih. Primjetna je želja da se sistem unaprijedi. Međutim, to ne ide lako. Hodnicima ministarstva i dalje šetaju "duhovi prošlosti" koji na sve moguće načine pokušavaju da uspore, pa čak i da onemoguće progres. Konstantnim opstrukcijama, te strukture pokušavaju da stvore osjećaj nesigurnosti zaposlenih i nesređenosti čitavog sistema, što, u krajnjoj liniji, za posledicu ima veliko nezadovoljstvo zaposlenih, kao i vrlo negativne efekte po ugled čitavog ministarstva. Uklanjanjem tih ljudi iz sistema skinuli bismo okove prošlosti i napravili krupan korak ka oporavku. Kvalitetni ljudi su u prethodnom periodu bili potpuno sklonjeni u stranu, zanemareni. Ako želimo da napravimo jaku, profesionalnu i pouzdanu službu, predstoji nam prilično veliko i ozbiljno "spremanje" i "provjetravanje".