Međutim, niko od njih nije u svom iskazu pred sudom naveo da je vidio da je u srpskoj vojsci bio toga dana i optuženi Slobodan Peković.
Azem Šabanović svjedočio je putem video linka iz suda Bosne i Hercegovine, a čiji je iskaz praćen u sudinici Višeg suda u Podgrici. On je naveo da se njegova kuća nalazi u selu Hum u blizini granice sa Crnom Gorom kod Šćepan polja.
- Mi smo tih dana spavali u šumi. Napad je krenuo osmog juna 1992. godine. Ujutro smo krenuli da se vraćamo kućama. Svratio sam kod kuće Emine Šabanović. Potom sam došao kod svoje kuće. U svojoj kući sam zatekao Biča. Čovjek pobjegao iz Foče. Majka m je rekla da je rođak. Ujutro je počela pucanjava na Šćepan Polju. Vojska je dolazila kamionima. Majka je povikala: Bježite, gore kuće iznad nas. Izašao sam iz kuće. Kada sam bio na metar i po od praga, začuo sam naredbu i jak glas vojnika: “Stoj! Imam te, ne mrdaj”. Bio je oko 20-tak metara od mene udaljen. Nisam mu vidio lice od granja od šume. Toga vojnika nisam poznao koji je mene rekao: “Stoj, imam te!”. Rizikovao sam. Bog mi je dao dao snage i pobjegao sam u obližnji potok. Pucali su iznad moje glave. Nikoga toga dana nisam prepoznao - kazao je Šabanović.
Pojasnio je da nikog nije poznao, kao ni optuženog Pekovića.
- ČItavo selo je pobjeglo i slokonil smo se 15 dana ispod planine - dodao je on i naveo da je od mještana koji su iz sela pobjegli čuo priču da je među vojnicima bio i optuženi Slobo Peković.
- Čuo sam da je Eminu Šabanović uhvatio za kosu, udarao je i vukao kod kuće Muja Šabanovića. Ja to nisam vidio. Čuo sam da je Peković tukao i vukao za kosu Eminu Šabanović.Čitavo selo su nam popalili. Sve kuće su nam toga dana zapaljene. Napad je krenuo oko osam sati. Dim zapaljenih kuća sam vidio oko 10 sati. Iz šume sam to vidio. Muja Šabanovića su ubili pred njegovom kućom i zapalili. Tako pričaju - ispričao je Azem Šabanović.
Odgovarajući na pitanja advokata Ratka Pantovića, branioca okrivljenog Pekovića, svjedok je naveo da je Ramiza Šabanović, ćerka Begije Šabanović, rekla da je u toj vojsci bio i Slobodan Peković.
- I Hatidža Šabanović, šćer Muja Šabanovića, rekla je toga dana bio i Peković. To je ono što sam čuo. Ni one nijesu vidjele, već je i njima to neko ispričao - rekao je Azem Šabanović.
- Iskaz svjedoka nema dokaznu snagu jer nije oevidac događaja. Sva saznanja je dobio do dvije osobe, koje takođe nijesu bile na mjesto događaja. Ovakav iskaz je lažan. Peković je toga dana uhapšen u Plužinama. Odbrana je već podnijela četiri krivične prijave I protiv njega ćemo. Dva čovjeka su navedena u pravosnažnoj presudi Ratku Mladiću, koji su osuđeni za za ubustva u selu Hum - kazaoc je advokat Pantović u prigvooru na iskaz svjedoka.
Na to je reagovala je specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić. Ona je navela da su ovo potencijalne prijetnje budućim svjedocima i zamolila sud da upozori branioca, što je sudija Rabrenović i uradila.
Sud je pročitao iskaze Muharema Šabanovića i Hatidže Šabanović, koji su dali u BIH u Srajevu 07. marta 2017. godine.
NAVODI OPTUŽNICE:
Prema navodima optužnice, Peković je 8. juna 1992. godine u vojnom napadu na selo Hum, koje pripada Opštini Foča, ubio Muja i Eminu Šabanović.
- Nakon što je Emina Šabanović kazala da nema oružja u kući, Peković je nekoliko puta udario po glavi drvenom drškom od lopate, a zatim uhvatio za kosu i odvukao do kuće Muja Šabanovića gdje ih je oboje ubio, pucajući na njih iz automatskog oružja. Njihova tijela su izgorjela u požaru kuće Muja Šabanovića koju je, prema optužnicu, zapalio Peković. Peković je takođe i početkom septembra 1992. godine silovao ženu koja je dobila status zaštićenog svjedoka - dio je optužnig akta.
U optužnici se navodi i da je još nekoliko uniformisanih lica, iz sportske dvorane ‘Partizan’ u Foči, u navodnoj namjeri da ih spasi, izveo zaštićenog svjedoka - oštećenu s maloljetnom ćerkom i još dvije osobe i njihovo petoro djece i odveo u stan koji se nalazio u blizini tadašnje SJB u Foči, u kojem se nalazila grupa vojnika.
- Uz prijetnju, Peković i drugi muškarac su silovali zaštićenu svjedokinju, nakon čega su je izveli iz te sobe - tvrdnja je tužilaštva.