Jaglac ili jagorčevina je biljna vrsta koja je rasprostranjena kako u južnoj tako i u zapadnoj Evropi, kao i na području jugozapadne Azije i sjeverozapadne Afrike.
Jagorčevina se veoma lako uzgaja, pa se često može vidjeti u rano proljeće u baštama i na balkonima. Odgovaraju joj niske temperature i izuzetno je otporna na hladnu zimu, a to samo znači da je tokom ljeta treba zaštiti od jarkog sunca.
Od ljekovitih materija jagorčevina sadrži: natrijum, kalcijum, saponin, primaverin, primulaverin, a u samom cvijetu flavonoide. List sadrži mnogo vitamina C, te karoten, kristalizovane jaglačne kiseline.
Jagorčevina nije dovoljno iskorišćena, iako je veoma vrijedna ljekovita biljka. Ima dugu istoriju upotrebe kao lijek, te je naročito korišćena u liječenju stanja koji uključuju spazme, paralize, kao analgetik i antipiretik. Kako ova biljka sadrži saponine, a oni djeluju kao ekspektoransi, kao i salicilate koji su glavni sastojak aspirina, ona djeluje i na smirenje upale, te protiv groznice. Lijek ne bi trebalo propisivati trudnicama, bolesnicima koji su osjetljivi na aspirin kao ni onim bolesnicima koji uzimaju antikoagulativne ljekove.
Većina nas je, i to po preporuci ljekara, bar jednom u terapiji koristila čaj ili sirup od jagorčevine. Naime, ona je najpoznatija kao prirodni ekspektorans, odnosno lijek za iskašljavanje, jer razređuje sekret iz pluća i grla i olakšava njegovo izbacivanje iz organizma. Najčešče služi za izradu pomoćnih ljekovitih sredstava za liječenje disajnih puteva, posebno kod djece. Pored blagotvornog dejstva na respiratorne organe, jagorčevina ulazi u sastav različitih biljnih mješavina koje se koriste kod nervne uznemirenosti, nesanice, migrene, slabosti srca, cirkulacije krvi.
Kod upotrebe jagorčevine postoje i izvjesna ograničenja, jer su u rijetkim slučajevima moguće alergijske reakcije ili tegobe organa za varenje. Takođe, trudnicama i dojiljama se ne preporučuju preparati na bazi ove biljke, zbog sadržaja saponina, koji može izazvati neželjena dejstava.
U prirodi jagorčevina raste na livadama, proplancima i šumama, od marta do maja, ali je zbog ljudskog nemara – prekomjernog i nepravilnog branja, znatno proređena i može da se nađe veoma malo njenih prirodnih staništa. Međutim, danas se jagorčevina uzgaja kao hortikulturna biljka, sa više stotina "pripitomljenih" vrsta, varijeteta i hibrida, koji se razlikuju po boji, obliku i periodima cvjetanja.