Stereotipi usmjereni prema ženama, pa i mizoginija, se javljaju i u Crnoj Gori i ne treba se zavaravati da ovdašnje krilatice “čovjek žena”, “žena je stub porodice” odražavaju drugačiju stvarnost. Zapravo, isticanje poštovanja prema ženama, majkama, sestrama je samo u govoru, ali u stvarnosti to nije tako, ocjenjuje prof. dr Nataša Ružić, prodekanka za nastavu Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore u intervjuu za “Dan”.

- Kad ljudi počnu da vrijeđaju, prva uvreda će biti na račun majke, sestre… To su kulturološke teorije predrasuda, odnosno neke vrijednosti i norme koje su usađene, pa se smatra da je normalno da se tako ponaša i govori – kaže prof. Ružić.

Ona je naglasila da sloboda ide zajedno sa odgovornošću, pa ako želimo slobodu izražavanja onda moramo da snosimo odgovornost za ono što smo rekli.

U razgovoru za “Dan” profesorka je naglasila da je govor mržnje česta tema brojnih istraživanja i naučnih radova u posljednjih deset godina.

Nataša Ružić, prodekanka za nastavu Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore

- FOTO: DAN

- Istraživanja pokazuju da je govor mržnje i te kako prisutan na društvenim mrežama, a što je pokazalo i istraživanje “Dana”. To je tako, prije svega, zbog različitih stereotipa i predrasuda koji su duboko ukorenjeni u našem društvu. Mi živimo u tradicionalnom i patrijarhalnom društvu i bez obzira što se neke stvari u društvu mijenjaju, treba reći da su za neke promjene potrebne decenije – kaže prof. dr Ružić.

Objašnjavajući zašto je to tako, ona se osvrnula na djelo “Osnovi socijalne psihologije” Nikole Rota.

- Postoje tri uslova u kojima se najlakše šire predrasude, a to zavisi prije svega od sredine u kojoj živite, od individualnih karakteristika pojedinaca i stepena tradicionalnosti društva. Što je društvo patrijarhalnije, onda su stereotipi i predrasude duboko ukorijenjene u ličnosti. Vrlo je teško građane naučiti kulturi dijaloga - pojasnila je prodekanka za nastavu Fakulteta političkih nauka.

Ona se osvrnula na podatak da se od kraja Drugog svjetskog rata od medija očekivalo da budu forum za razmjenu mišljenja i kritika. Mediji su oduvijek imali kontakt sa publikom. Oni treba da su fleksibilni, da se prilagođavaju publici.

- Mediji treba da imaju povratnu reakciju publike koja komentariše teme od javnog interesa. Nekada su to bila pisma čitalaca, kontakt radijski programi, potom televizija. Danas su to portali gdje zapravo nalazimo komentare i gdje uočavamo nedostatak kulture komentarisanja, što su pokazala i sva dosadašnja istraživanja - dodaje Ružić.

Da bismo kao zajednica mogli da prepoznamo devijaciju u javnom diskursu, kada je riječ o ženama iz javnog života, potrebno je prepoznati razliku između uvredljivog i govora mržnje.

- Uvreda je bezrazložan lični napad na neku osobu, a govor mržnje znači stvaranje osjećaja prezira prema drugoj osobi. Kada smatrate da je takvo ponašanje poželjno i opravdano to je direktni govor mržnje, a indirektni govor je ako bi se nosio uvredljivi znak na odjeći, ili natpis na javnom mjestu – pojasnila je Ružić.

Ona smatra da su neophodne kampanje javnog zagovaranja gdje bi građani bili svjesni da moraju snositi odgovornost za ono što napišu ili izgovore. Pored uvrede i govora mržnje seksizam je sve češći u javnom diskursu.

Prof. dr Ružić smatra da kampanje javnog zagovaranja moraju biti snažnije.

- Moramo se stalno boriti za svoja prava i govoriti češće o tome, a kampanje moraju da budu stalne – poručuje Ružić.

Dodaje da bi trebalo da poslanici budu oni koji pokazuju kulturu dijaloga, ali da to nije tako ni kod nas, kao ni u mnogim zemljama Zapadnog Balkana već da možemo vidjeti suprotno.

- Bez obzira što imamo različite zakone, pitanje je kada je koji poslanik odgovarao zato što je uvrijedio žene? - navodi Ružić, između ostalog.

Kazne za plasiranje govora mržnje su adekvatne, ali se ne primjenjuju, ocjenjuje Ružić.

- Problem nije u zakonima već u primjeni. Žene odustaju jer ne žele da se povlače po sudovima – navela je ona, između ostalog.

U projektu ONA - u borbi protiv stereotipa, predrasuda i diskriminacije bavili smo se govorom mržnje prema ženama i istraživali smo da li prepoznajemo seksizam i mizoginiju u svakodnevnom, običnom životu, na internetu i na portalima.