Po tradicionalnom shvatanju u Crnoj Gori zanimanje policajke je i danas predviđeno za muškarce. Koliko je djevojkama i ženama teško da odaberu ovu odgovornu profesiju, da budu policajke i razbiju predrasude o sebi kao "nježnijem" polu bila je tema istraživanja "Profesija policajke (ni)je prihvatljiva za žene?" koje je sproveo "Dan", a u kojem je učestvovalo 104 osobe, 57 žena, 47 muškaraca i dvije osobe nijesu željele da se izjasne o polu.
Međutim, rezultati istraživanja govore da "možda žene sve češće traže svoje profesionalno mjesto u policiji", smatra psihološkinja Marija Babić. Ona je u razgovoru za "Dan" konstatovala da su "stereotipi i dalje tu", a na nama je da ih kao društvo razbijamo.
- Riječ je o jednoj od profesija koja je na udaru osude ukoliko žena želi da je odabere, a samo zato što nije uklopljeno u tradicionalističke vrijednosti, norme i standard - ocijenila je psihološkinja Babić.
Učešće žena u policiji označilo je prekretnicu po pitanju rodne ravnopravnosti u svijetu. One su u policijskoj službi u Evropi bile zaposlene od početka XX vijeka, a uglavnom su radile sa djecom ili kao stražari ženskih zatvora. Situacija se vremenom mijenjala nabolje, pa su u većini slučajeva bile angažovane na poslovima saobraćajne policije, a stupile su i u redove pogranične policije.
Rodna ravnopravnost je od suštinskog značaja da se prenese širok spektar znanja i iskustva u vršenju policijskih poslova, kao i jačanje pozitivnog stava javnosti prema policiji. Polna raznolikost u policijskoj službi treba da odražava društvo kome policija služi i na taj način utiče na povećanje povjerenja javnosti u policiju kao i na integritet samih službenika. Međutim, da li je u praksi baš sve tako?
Stereotipu/predrasudi u vezi sa ženama u policiji, svjedočila je trećina (34 od 104) ispitanika/-ca. Sa stereotipom su se, kako su naveli, susretali na poslu, među prijateljima i u porodici, a samo troje je od 34 reagovalo, prijavljujući to kao diskriminaciju pola. Nijedno od njih nije dobilo odgovor viših istanci, niti su se interesovali za sudbinu svog prigovora, naveli su u anketi.
Jedan od upečatljivih komentara na pitanje šta je po njima razlog da žene rjeđe biraju profesiju policajke, u kome su ispitanici/-ce imali mogućnost da izaberu neki od ponuđenih odgovora (predrasude, patrijahalna sredina, teško i stresno zanimanje) ili da upišu mišljenje, glasi:
"Patrijarhalno vaspitanje i primitivna sredina koja od malih nogu uči djevojčice da moraju biti supruge i majke. To je vidljivo po dječjim igračkama, kao što su lutke-bebe, dječja kolica, itd. Zašto žena ne bi mogla biti policajka ako je Valentina Tereskova bila prva žena kosmonaut?"
Međutim, dobijali smo i drugačije odgovore, poput onog da "biološke razlike između muškaraca i žena, predrasuda o navodnoj jednakosti polova ne može promijeniti", kao i da "žene nisu u stanju da odgovore zadacima policije".
- Profesija policajke svakako jeste jedna od malo "škakljivijih" pozicija, ali nije jedina. Postoje mnoge druge pozicije u kojoj ženi nije, da tako kažem, "dozvoljeno da bude" iz razloga što se podrazumijeva da je ona "slabiji pol", kao što je u jednom od odgovora u anketi navedeno, "njene biološke karakteristike nijesu nešto što joj dozvoljava da se bavi takvim stvarima". A naravno, tu su dobro poznate i tradicionalne vrijednosti koje su i dalje u Crnoj Gori jako aktualne, a to je da žena mora biti kući, da se stara o djeci. Ako nije tako, onda joj je sve na neki način džabe, odnosno rekli bismo, da se ne vrednuje dovoljno – upozorila je psihološkinja Babić.
Razlog da žene rjeđe biraju profesiju policajke ona pronalazi upravo u predrasudama i stereotipima koji su, kako kaže, uvijek tu, ne samo kad je u pitanju profesija, već i kada su u pitanju druge stvari.
- Poznajem neke žene koje su u policiji i koje su mnogo spremnije i fizički i mentalno, da podnesu izazove koje nosi policijska profesija, od mnogo većeg broja njenih muških kolega. Znači, stereotipi su i dalje tu, međutim, na nama je da ih prevaziđemo – navodi Babić.
Ona je navela da, nažalost, svjedočimo u poslednje vrijeme, ne malobrojnim situacijama nasilja u porodici.
- Sve češće žrtve su žene, a to nam opet govori, nažalost, da je "prihvatljivije" da žena bude žrtva, nego da ona bude ta koja će provoditi bilo kakvu vrstu zakona, da ne govorimo o nekim represivnim mjerama, kada se za to javi potreba na nekim višim instancama policije. Dakle, radije se vjeruje da je žena tu da trpi nasilje, nego da bude zadužena za poštovanje i sprovođenje zakona. Tu je situacija izrazito podijeljena, ali moram ukazati i na činjenicu da kada je podijeljena, možemo reći da možda i ide malo na bolje. Vjerujem da će se situacija brzo promijeniti i da ćemo svi mi negdje kao društvo svjedočiti tome da postajemo koliko - toliko ravnopravne u mjeri u kojoj se to može – zaključuje psihološkinja Marija Babić.
