Prema informacijama do kojih je došao naš list, konsultacije sa petnaestak ambasadora započele su sastankom ambasadora sa premijerom Milojkom Spajićem, kojem je prisustvovao i potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović. Nakon toga su u prostorijama MVP-a održane konsultacije sa državnim sekretarom ambasadorom Perišom Kastratovićem. Sljedećeg dana, u petak, ambasadori su nastavili konsultacije sa savjetnicom predsjednika Vlade za vanjske poslove Milicom Perišić i šefom njegovog kabineta Brankom Krvavcem.

Naš izvor ističe da je tokom ovih sastanaka fokus bio na zadržavanju opreznijeg stava po pitanju otvorenih kritika prema Sjedinjenim Državama, koje su se mogle čuti unutar Evropske unije. Takođe, značajan dio razgovora bio je posvećen aktivnijem objašnjavanju politika Vlade Crne Gore.

Ove neuobičajene konsultacije dolaze u trenutku kada Crna Gora nastoji da balansira svoje spoljnopolitičke prioritete između evropskih integracija i tradicionalno snažnih veza sa Sjedinjenim Državama. Ministar Ibrahimović je nedavno, tokom Minhenske bezbjednosne konferencije, naglasio posvećenost Crne Gore evropskim i evroatlantskim vrijednostima, ističući da za našu državu one nemaju alternativu.

Takođe, Ibrahimović je u više navrata isticao da je članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji do 2028. godine dostižan cilj, uz napomenu da je potrebno intenzivirati reforme kako bi se taj cilj ostvario.

Izvor "Dana" naglašava da se ne može govoriti o zaokretu u spoljnoj politici Crne Gore prema Sjedinjenim Američkim Državama, ali je očigledan pokušaj uspostavljanja osjetljivog balansa. SAD ostaju ključni strateški partner Crne Gore, naročito u okviru NATO-a i bilateralne bezbjednosne saradnje, ali je istovremeno neophodno očuvati sklad sa evropskim saveznicima.

U tom kontekstu, poruke koje su ambasadorima prenesene na konsultacijama mogu se tumačiti kao signal da Vlada nastoji da izgradi spoljnopolitičku poziciju koja neće remetiti odnose ni sa Vašingtonom ni sa Briselom. Oredjeljivanje za oprezniji stav prema otvorenim kritikama na račun SAD, koje se u posljednje vrijeme mogu čuti u Evropi, jasno ukazuje na namjeru da se izbjegnu moguće nesuglasice sa američkom administracijom.

Ovakav pristup usklađen je sa strategijom većine zemalja kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, koje teže održavanju stabilnih odnosa i sa Briselom i sa Vašingtonom. U isto vrijeme, crnogorski zvaničnici su svjesni da previše izražena prozapadna politika može izazvati nepotrebne tenzije unutar određenih političkih struktura u zemlji.

U tom kontekstu, konsultacije sa ambasadorima mogu se posmatrati kao dio šire strategije Vlade da osigura usklađenost diplomatskog kora sa trenutnim spoljnopolitičkim prioritetima zemlje. Ovakvim pristupom nastoji se da se crnogorski ambasadori adekvatno pripreme za izazove na međunarodnoj sceni, posebno u svjetlu sve složenijih geopolitičkih odnosa i potrebe za očuvanjem stabilnosti i kredibiliteta Crne Gore na međunarodnom planu.

Pored toga, razgovori su bili usmjereni i na unapređenje ekonomske diplomatije, intenziviranje procesa evropske integracije i jačanje bilateralne i multilateralne saradnje u skladu sa vanjskopolitičkim prioritetima Crne Gore.

Nije uobičajena praksa da se šef kabineta predsjednika Vlade i savjetnici premijera uključuju u konsultacije sa ambasadorima, ali je ovoga puta to učinjeno na insistiranje premijera Spajića. Ovakav potez ukazuje na njegovu želju da ima potpunu kontrolu nad ključnim diplomatskim kanalima i da se osigura da svi nivoi vlasti prate jedinstvenu spoljnopolitičku liniju.

Takođe, rijetko se dešava da ovakvim konsultacijama prisustvuje i sami premijer. Posljednji put to se dogodilo 2021. godine, kada je na čelu Vlade bio Zdravko Krivokapić. Njegovo učešće u konsultacijama tada je bilo usmjereno na definisanje jasnijeg stava Crne Gore u kontekstu političkih turbulencija u regionu. Ovakva vrsta uključenosti premijera u diplomatske konsultacije često ukazuje na osjetljive spoljnopolitičke okolnosti i potrebu za dodatnom koordinacijom unutar Vlade.

Utisak je da je ovaj skup poslužio više kao test diplomatske lojalnosti nego kao stvarna platforma za otvorenu diskusiju, što otvara pitanje da li će buduće konsultacije donijeti konkretnije odgovore na ključne spoljnopolitičke izazove sa kojima se Crna Gora suočava.